zoka

Podijelimo životne radosti

29.12.2004.

Dosle su moje djevojcice :)

Da evo gledam skoro pola mjeseca nisam nista napisao na svome blogu a u zivotu se desilo beskonacno mnogo lijepih stvari.

Da krenem htonoloski posto mi je tako najlakse. Supruga, dvoipogodisnja i dvomjesecna kcerkice su mi dosli konacno kuci sa dalekog puta. Bez njih sam proveo vise od mjesec dana pa sad kuca se ponovo ispunila zivotom.

Gledam stariju kcerkicu, ona sad izgleda tako velika i odrasla spram nase bebice ali opet znam da je ona u sustini jos uvijek beba. Lijepo je gledati kako se prepusta svijetu igre i mashte, bas je opustajuce podjeliti te trenutke kad ne vaze nasi odrasli zakoni a ponekad se i usprotivimo i zakonu gravitacije pa pozdravimo patos svom tezinom.

Mladja kcerkica obozava da gleda sta radi starija, guguce i pokusava da se ukljuci u igru, najsrecnija je kad je starija seka poljubi. Definitivno njoj se najvise obraduje kad joj pridje da je mazi, vise nego mami i papi.

Eto tako izmedju nekoliko kontrasta, porodica, fakultet i svijet programiranja zivim i u svakom nalazim mnogo radosti i zadovoljstva. Najvise mi prija da ragovaram sa suprugom uz igru sa nasim curicama. Gledamo nase dvije djevojcice kako rastu, zelja nam je jos jedno dijete da imamo a mozda i dvoje samo polako da je zdravlja. Deda Mraz ove godine je bio takodjer darezljiv, izracaka gomilu je donio i jos poslao preko tetki, striceva, baki i poznanika da je to cudo, ipak igrati se najbolje je sa nasim starim poznanicima a ove nove polako ukljucujemo vise kao goste dok ih ne zavolimo, damo im imena i postanu nam rodne.

17.12.2004.

Ima li danas vrline?

Danas postoje brendovi i sve ostalo je neuspjeli pokusaj, sve ostalo je lose a brendovima se sve tolerise jer oni su brend.

Od danas moj moto je izgradicu svoj brend nepostovanja brendova.

brand A trademark or distinctive name identifying a product or a manufacturer.

16.12.2004.

Iz sveg glasa










[i]Vec prodje jedan. I sigurno si legla.
Ko srebrna oka Mlecni put noc studi.
Ne zuri mi se. I munja-telegram
nema z bog cega da plasi te i budi.
Kao sto kazu, incident je resen.
Ljubavna barka o stvarnost se zdrobi.
Mi smo precistili, I sto da se drese
uzajamne boli, uvrede i kobi.
Pogledaj samo kakav je mir nad svetom.
Noc zvezdanim sjajem nebesa skor osu.
U taj cas odustajes da protumacis sve to
istoriji, vekovima i kosmosu.[/i]
Vladimir Majakovski

Uvjek mi ovo gluho doba noci razdire kad si daleko i pokusavam da shvatim smisao prostora koji nas dijeli i cio svijet mi bez smisla izgleda.

Volim

[i]Brodovi i -
oni u luke se slise.
Vozovi - na stanicu teraju i oni.
A mene ka tebi nesto tim vise -
jer volim -
vuce i goni.
Puskinov vitez u podrum se skriva,
cicija u svome novcu da uziva.
Tako ti se vracam
ja, draga, predano
Moje je to srce,
s divljenjem ga gledam.
i gar
sa sebe spira, brije se i mije.
Tako i ja,
tebi vracajuci se,
zar
ne odlazim kuci,
zar nije?!
Konacnoj se vracamo meti.
Smrtne zemaljsko narucju veze
Tako
tek sto rastanemo se
ja i ti,
nepokolebljivo ti
tezim. [/i]
Vladimir Majakovski

ОТ УСТАЛОСТИ

[i]Земля!
Дай исцелую твою лысеющую голову
лохмотьями губ моих в пятнах чужих позолот.
Дымом волос над пожарами глаз из олова
дай обовью я впалые груди болот.
Ты! Нас - двое,
ораненных, загнанных ланями,
вздыбилось ржанье оседланных смертью коней.
Дым из-за дома догонит нас длинными дланями,
мутью озлобив глаза догнивающих в ливнях
огней.
Сестра моя!
В богадельнях идущих веков,
может быть, мать мне сыщется;
бросил я ей окровавлнный песнями рог.
Квакая, скачет по полю
канава, зеленая сыщица,
нас заневолить
веревками грязных дорог. [/i]

15.12.2004.

Za koga?

Pavel
[i]pariz ti je dao sebe
dio neba zauvijek
što te muči na kraju puta
sjećaš li se španije
zanima me da li bi opet
išao u rovove
oh pavel
neman je pred vratima

govoriš mi o ideji
o patriotizmu generacije
da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
ili nešto vrijedno robije
razgovarajmo o slobodi
sjećaš li se španije
oh pavel
neman je pred vratima[/i]
Azra

Nekad prozivim pjesmu svim svojim bichem... kazem sve su vec pametniji ljudi od mene to rekli ali opet neman je pred vratima i ja tu ne mogu nista uraditi.

11.12.2004.

Web dizajner i developer Sarajevo Bosna i Hercegovina - zivotna prica

Kad je "krenuo Internet" kod nas sjecam se Univerzitetskog racunskog centra "Link" i tamo se uglavnom surfalo i chatalo. Internet je postao dostupan i sirokim narodnim masama pomocu 33k pa 56k modema ali sve je to bilo daleko od istinskog znacelja "sirokim narodnim masama".

Sad pocela je era sajtova negdje od 1999 (bilo je i ranije ali to je pionirski ali bas pionirski rad) vec sve cesce firme se odlucuju da prave "sajtove" pa se pojavio i novi zanat "sajtdzija" ili web dizajner.

E sajtdzije su bili obicno ljudi (amateri ali u pravom smislu te rijeci) koji su umjeli "prodati m*** za bubrege" pa sad koliko koga zalevatis toliko mu i uzmes... a opet radilo se ispod svakih svjetskih cjena za taj posao. Sad kvalitet tih novopecenih dizajnera je bio vrlo los, malo su klikali po FrontPage, Dreamwaver, malo napredniji su pravili lijepe slike u photoshop i interesantne dizajne u mnogim alatima koji su se pojavili u tom talasu koji je uhvatio kraj dot-com booma.

Sajtovi su bili simbol prestiza firme, direktorov nacin da opere pare, nabaci se posao nekom prijatelju, sestricu koji eto zna uplaiti frontpage pa pohapati neki dizajn ubaciti logo firme (cak i ne izbrisu komentar saved from ...)

U to vrijeme sam radio sajtove za domace trziste, izdiglo me na desetine ljudi, sto sa otezanjem u placanju, pa isplate nesto i ostanu duzni pa ja vise i zaboravim na njih ili ne plate nikako pa sajt ne dozivi ni da se pokaze na interetu samo zali boze vremena. Tako uporno i neodustajuci uceci i uceci i na kraju dodjem do zakljucka da ovdje nikome ne isplati se praviti sajt... srecom imam posla preko glave da ne stizem spavati i jesti ko covjek ali domace kupce neka hvala ili im kazem realnu cijenu bez imalo ustezanja i trazim 50% unaprijed pa ko ostane ostane... ja znam sta mogu i sto kazem to ce biti tako isto ocekujem zauzvrat hvala bogu pa mogu da biram. Tako sam pokako sve manje dizajner a sve vise programer... e programiranje se ne moze nauciti klikanjem po frontpage nego jarane sjedi i radi.

09.12.2004.

Pa gdje sam to propao... nigdje me nema

Zdravo evo skromno da pokazem sta je to tim u kojem je i moja malenkost napravio : First Deep-Web Search Engine. Kao sto vidite to je Search engine for Cars and Dealars (ili sto bi mi rekli kola i prodavce) namjenjena za sjeverno-americko trziste a uskoro ce biti i jos interesantnih produkata...

Sad kad je frka prosla odoh ko covjek da se naspavam a onda cu da pisem i trazim nadahnuce u vasim blogovima.

nisam vas zaboravio, prosto bili smo pod strahovitim pritiskom da dovrsimo neke stvari. Nadam se da ce vam se svidjeti ovaj nas proizvod, za ove u americi nadam se i korstan, to nam je i zelja i primarni cilj da sluzi ljudima.

05.12.2004.

Tempo

Evo proslo 2 mora se ici spavati... sutra opet radna nedelja i sve tako do vrha svIjeta... :P

04.12.2004.

sta bi dao da si na mom mjestu?

[i] Šta bi dao da si na mom mjestu?
Da te mrze, a da ti se dive.
Šta bi dao?
Šta bi dao za veliku gestu?
Mjesto svoga da tvoj život žive.

Šta bi dao?

Ti, budi sretan sad što si preko puta.
I što nas strašni let nad provalijom dijeli.
Jer ovo je mojih pet minuta,
A pred tobom stoji život cijeli.

Šta bi dao da možeš ovako?
Dići ruke, a puk da te slijedi.
Šta bi dao?

Dal' bi i ti u svom srcu plak'o?
Kao što se moje srce ledi.
Dal' bi i ti?[/i]
(Autor: Duško Trifunović; Izvedba: Bjelo Dugme)

Eto danas gledam moj blog najpopularniji na listi. Od pocetka je bio medju prvim po broju posjeta ali malo me iznenadilo ovo da istrchah prije svih. Ne... necu se pravdati i racionalizovati stvari ako ste to pomislili... reci cu kako se sada osjecam.

Sad osjetim pritisak sredine. Ima mnogo dragih osoba ali ima i onih sto govore varam sa brojacem, treci govore da mi blog nije interesatan, cetvrti nesto opsuju iz najnizih pobuda.

Malo je tesko pisati blog s obzirom da nije amnoniman uopste, nastupam sa svojim imenom, svi ljudi meni bliski citaju ovaj blog. Vjerujem da je anonimno lakse pisati nesto sto ce sutra ici pred javnost. Voajerske oci ce se nasladjivati ispovjestima drugih.

Ja i dalje zivim svoj zivot kao sto sam i naucio, stitim i brinem se za svoju porodicu, radim svoje poslove i ponekad napisem par rijeci ovdje, obicno ujutro/oko podne ili kasno iza pola noci kad imam malo slobodnog vremena.

Sad bi bilo uzviseno reci "meni nista ne znaci to sto sam prvi na listi" ali nije tako, biti prvi boli u srcu, osjetis zavist i ljubomoru, primas uvrede i mrznju samo zato sto neko drugi sebe vidi tu.

S obzirom da je ovo moj licni blog, da je to jos jedno djelo koje ja stvaram i oblikujem onako kako se meni svidja nista me ne moze natjerati da unistim ma koliko pritisak bio jer ja vjerujem ima supstanca vrjedna postojanja.

Bjelo dugme je to ljepse otpjevalo i sa mnogo manje rjeci ali sa istom boli u srcu.

Hvala mojim posjetiocima, mojim dragim gostima osjecajte se kao kod svoje kuce.

04.12.2004.

Filter za americke parole u filmovima v0.01

Veceras sam pogledao "Aleksandar Veliki", igra u Apolo, konacno imaju "Dolby" pa je ugodjaj mnogo intenzivniji.

Film je pokupio negativnih kritika tonu ali mogu vam reci meni se dopao upravo zahvaljujuci filteru za americke parole i djubre. Kazem sebi, toga ce biti neminovno e sad hajde da pogledam ono izmedju. Scenografija je super, izbor glumaca OK, karakter Aleksandra i negova biografija dosta pokriveni sto se i ocekuje od historijskog filma. Bar su sebi dali taj zadatak da naprave film o jednom od najvecih vladara starog svjeta i dobro odgovorili izazovu.

To sto pokusavaju povuci paralele izmedju sadasnje Americke politike na bliskom istoku i Aleksandrovih ratova samo filtriram... insistiram na prezentaciji lika, prici i legendi... to me i ne nervira jer sam se pomirio da toga mora biti.

Pogledajte film ne zelim vam kvariti ugodjaj samo cu reci vrijedi otici u kino.

02.12.2004.

Sta je to sauna odnosno tradicionalna ruska banja

Prvo da bi dozivjeli pravu rusku banju treba sjesti na voz i odvesti se dan i noc i opet jedno jutro prema istoku od Moskve tamo gdje civilizacija klasicna prestaje u daleko rusko selo.

Seljaci su uvijek topli i plemeniti ljudi. Iako vas ne poznaju prime vas s postovanjem i kad da ste rod. Prijatan je taj jednostavni zivot u mjestascu gdje je najveca zgrada zeljeznicka stanica.

Postetili smo prijatelja moje punice, ljekar, doktorirao medicinu pa specijalizirao koliko ja kontam fizioterapiju u svakom slucaju nakon svih tid studija i decenija skolovanja vratio se u svoju rodnu Neu to maleno mjestasce i proveo zivot daleko od vreve velegrada.

Sauna ili banja kako je zovu je jedna malena drvena gradjevina pored kuce. Mirise prijatno, prvi put kad sam u nju usao etericna ulja drveta su mi ispunili nozdrve. Izuva se prije ulaska u prvu prostoriji, druga malo veca prostorija u kojoj se nalazi pec sa kamenjem i nekoliko polica kao tribine na stadinu, drvemo vedro sa vodom... i prilicno malo svjetla dok se oci ne naviknu i nalozi prva vatra.

Banja se "topi" nekoliko sati, brezovim i jelovim drvetom plamen prolazi iz donjeg djela kroz kamen koji se usija. Kad je kamenje uzareno i donji dio pun crvenog zara moze se poceti nesto sto je nezaboravno iskustvo.

U banju se ulazi go, prvo se sa vodom iz vedra operete, i sjedete na one drvene police... prvo iznenadjenje je bilo kada je moj domacin ubacio jedno pola litra vode na vrelo kamenje... uopste nisam vidio paru samo cuo shum a onda polako od glave do pete me prosao nevjerovatan talas toplote. Suha para se spustila sa vrha prostorije do dna i nalazio sam se u sredini koja je dakle preko 100°C jer na sto je para vlazna i vidi se. Tjelo je reagovalo i potoci znoja su se slili. kada sam osjetio da toplota je prozela sve do kostiju domacin je rekao da legnem na najgornju policu. Polio je jos vode po kamenju koje me trenutno opet tako zagrijalo da sam morao pokriti dlanovima lice... iznenadjenje ali sam sebi rekao hajde da prozivim i ovo do kraja. Iskreno bilo je vrlo prijatno ali na granici bola.

Sad ide drugo iznenandjenje, uzeo je "venjike" to su osuseni snopovi brezovih mladih grancica sa liscem. Namocio ih je u vodu i ponovo malo vode po kamenju i nad parom koja je izlazila ugrijao te metlice pa poceo prvo lagano a potom sve silnije ritmicno da me mlati od vrata do peta dok sam ja lezao na stomaku.

Iznenadjenjima nikad kraja. Kada smo izasli iz banje u prvu prostoriju polio se vedrom hladne vode i meni rekao da cucnem pa me hladnom vodom polio. Ma shok ali prijatan. Shvatio sam sto ce nam skoro 3 litra chaja. Tako sam ga halapljivo popio i taman kad sam se malo rashladio opet u banju... ponavlja se procedura samo domacin ljeze na najgornju policu a ja shibam da mu vratim za sve. Skontao sam u cemu je poenta kad je rekao da pjevam... pa ritam.

Opet van i hladno vedro vode pa opet unutra i tako 4 puta naizmjenicno. Kad smo bili gotovi sa parenjem posljednji put se temeljito sapere sve da bude cistije nego sto smo dosli. Banja je jos vrela. Poslije nas dolaze djevojke pa da bude sve tip top. Dosuli hladnu vodu i kao leptir oblaksan sve otrove iz tjela izbacio na znoj idem a osdjetim energiju u svakom kutku tjela.

Eeee sad bi mi dobro dosla banja. Steta sto takvo sto nema kod nas, ja cu je prvi napraviti. Nakon 10 dana od cega smo 5 puta topili banju, 4 puta sa domacinom i jednom supruga i ja sami domacin mi je rekao da sam naucio jedno 80% a da je ostalo sve praksa. Ima nesto spiritualno u toj banji, naizgled to je tretman koji lici na masazu ali to je vise od toga, ima nesto shamansko u svemu tome, i kao da zli duhovi stvarno pobjegnu a banja se drzi maksimalno cista jer to je sveto mjesto.

01.12.2004.

Supstanca

Jutros procitak sta napisa Melted o filozofiji i pivu.

Kasnije masa stvari se desila citavog dana i meni opet ono kamenje na pameti i kao knedla u grlu da stoji, ni gore ni dole a tu ni pivo ne pomaze. Dobro to je stvar trenutka malo pjeska u ocima i sljunka u cipelama ali proci ce. E sad predvece potegla se diskusija na sarajevo-x forumu. Blog "Sarajevo" koji je bio registrovan kao sa.blogger.ba je bio prozvan.

Udarili smo autora malo onako mushki, jednostavno u zelji da mu kao najpopularnijem blogu kazemo da ipak to nije poenta praviti portal od bloga nego dati licni tekst ma kakv on bio...

Nazalost autor bloga Sarajevo nije izdrzao i izvrsio je harakiri bloga. Sad pitam kakva je to supstanca koja nestane bez traga i ostavi vakuum iza sebe?

01.12.2004.

Jesu li blogovi buducnost novinarstva?

Nemojte sad odmah pomisliti da sam nesto se ufurao. Ma ne ovo je tema jedne velo zapazene diskusije na slashdot.org koja me potakla na razmisljanje i zelio bih cudi nase blogere sta misle.

Sto neko rece "zasto bi citali komentare nekog neobrazovanog idiota kad mozemo citati komentare nekog obrazovanog idiota".

Blogovi su vrlo prodorni. Sjetimo se kako je istina o dogadjanjima u Iraku i Bagdadu prolazila kroz nekolicinu hrabrih blogera koji su mogli zivot izgubiti da se sazna za tu njihovu "cudnu naviku".

Vidite ovi blogovi su svjedocanstvo o ovoj nasoj zemlji, gradovima, ljudima koji ovdje zive ili su nekada zivjeli. Informacije se brzo sire i relevantne su, nemaju materijalne motive kao pozadinu. Ne govore samo o politici, modi ili necemu sto klasicni mediji prodaju trenutno nego govore o istinskom odnosu ljudi preba sadasnjosti, njihove zelje, probleme, stremljenja i stavove.

Vec je javna tajna da novinari listova Slobodna Bosna, BH Dani, Avaz, Start, Jutarnje... i ne samo pisanih nego i radija i TV, redovni posjetioci foruma, vrlo slicnog Internet servisa, odakle ispipavaju puls raji, nekad cak i crpe inspiraciju. To nije nista novo, armija bloggera sirom planete vec je u nekom cudnom simbiotickom spoju sa klasicnim medijima gdje jedni nadziru druge i hrane se uzajamno.

Svako moze da pise blog! To je snaga ali i slabost ove pojave. Snaga nekog bloga je u njegovoj relevantnosti. Blogovi mogu biti puni netacnih informacija i pogresno interpertiranih stvari. Da a sad mi recite sta je sa klasicnim novinarstvom? Jesu li oni imuni na tu pojavu?

Zavrsio bih ovu moju malu kolumnicu sa sljedecim zakljuckom. Novinarstvo cak i ako je objavljeno na internetu vise ce biti orjetisano na cinjenice i zbivanja a blogovi ce naginjati misljenjima i stavovima. Jedno i drugo ima svoju veliku vrijednost.

zoka
<< 12/2004 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
481004

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.