zoka

Podijelimo životne radosti

28.02.2005.

Se ipsum vincere pulcherrima res est

[b]Najveca je stvar pobjediti sebe samog
Latinska poslovica[/b]

Ici prema nekom cilju je tesko, ponekad izgleda kao da se ne pomjerate sa mjesta a pomjerate se. Najveci uspjesi dolaze bas nakon dugotrainog perioda u kojem osjecate se da se zaglavili.

Potrebno je nastaviti raditi i stvarati dobro jer kad stvarate neku vrijednost onda vrijednost dobijete i zauzvrat.

Sto je najdivnije mozda bas sljedeci napor ce vas ovesti do cilja zato nikad ne treba stajati i sto ste blizi cilju to je otpor veci.

Vidite priroda je prekrasna i puna divnih zakona, jedan od manje popularnih zakona je kvantna priroda stvari koja kaze da se neki dogadjaj ne moze desiti dok se ne akomulira dovoljna energija aktivacije da bi se preslo iz jednog u drugo stanje.

Eto tako vas rad pumpa tu energiju aktivacije dok jednog dana ne provali ali koliko je to blizu ili daleko zavisi upravo od brzine i efikasnosti kojom to radite. Zato sto je teze treba jace to je dobar znak.

28.02.2005.

Usus est altera natura

[b]Navika je druga priroda
Latinska poslovica[/b]
Danas se kao ne radi na faxu, sutra je Dan drzavnosti BiH. Ovim praznicima se uvijek raduju djeca. Kod mene sve pocinje radno i svecano.

Ne ocekujte me mnogo po komentarima na vasim blogovima, ako to iko i primjeti, a ublogiracu se kad imadnem nesto da kazem... ali volim se prepustiti nekom polu-transu i raditi. Imam cilj za danas, jako je izazovan ali ja cu to napraviti. Pozdrav i zelim vam dobro jutro. E da kao i obicno ne zaboraviti malo gimnastike i nutricidne ishrane... ovo obicno prvo strada kad sam kuci sam.

27.02.2005.

My Love

[i]
Please, come and find me, my love
I'm ready now, to come home
Please, come and find me, my love
Let's leave this place, let's leave no trace

Lene Marlin[/i]

Pocela je ova nedelja opusteno uz njegovu Lene pa je nastavila kroz 2,74GB domace muzike ko priprema za posljednji dernek u Sarajevu i djevojka je naravno opisala ga kako i dolikuje Sarajevskom derneku.

Sad na blogovima koje citam gledam one analogne satove "clocklink", simpaticni su, kazaljke pokazuju da je vrijeme derneka doslo... u kucnoj tisini dok je moja ljubav sad daleko od mene ponovo se Lene uvukla sa svojim notama... opet pokusavam prevesti:

Molim te, dodji i nadji me, ljubavi
Spremna sam, da krenem domu
Molim te, dodji i nadji me, ljubavi
Krenimo odavde, isceznimo bez traga

Hmmm da veceras sam iz prve zadovoljan prevodom... laku noc Sarajevo... gledam ovu sliku ... laku noc mile ljepotice moje laku noc My Love. Uskor cemo se vidjeti a samoca ce ostaviti trag na ovom blogu i jednu boru ispod oka, muskarce bore krase...

27.02.2005.

Developers' shock

Evo veceras sam u leru pa se javih jednom studentu, inace bloggeru kontaktirali smo preko bloga, koji je poceo jedan vrlo interesantan i altruistican projekt i dozivio "developers' shock".

Sta je "developers shoch"? Pa evo ovako, u bukvalnom prevodu "developer" je covjek koji razvija nesto, pravi ili gradi, uvijek govorimo u informatickom kontekstu, OK. "Shock" je stres, shok ... i uglavnom od neceg sto se zove putovanje u nepoznato.

Mlad i zelen, jos nije radio vecu aplikaciju a sad zeli da napravi nesto sto ima dosta parametara. Pokusao sam mu objasniti filozofiju posla. Potrebno je sve razbiti na jednostavne probleme, organizovati u grupe i integrisati.

Jos sam naglasio da je jako bitno da ako vec radi da samostalno osvoji nesto inace nista od toga. Nadam se da ce taj momak naci snage u sebi da krene i dovrsi jedan projekt jer najbitniji projekt u zivotu je onaj prvi nakon kojeg mozete reci "ja mogu", "ja znam" prvo sebi i vjerovati u to a onda drugima.

Svaki novi projekt je novi put u nepoznato i shock za sebe ali onaj prvi je najtezi ko sa Marin Dvora padnete kod izvora Nila pa treba naci put za Kairo. Mnogi se prepadnu i probude se a neki nastave dok ne ostvare svoj san.

27.02.2005.

Al neko to od gore vidi sve...

Sarajevo

Eto svi nasi zivoti, manje-vise, stadose u ovu sliku.
Evo jos da dodam ovo je moja omiljena biciklisticka ruta:

27.02.2005.

BROJA POSJETA 007000

Mi ljudi smo skloni zaokruzivanju brojeva i izmisljanju nekih jubileja. 7000 dana je 19 godina 2 mjeseca i par dana eto toliko je staro ovo moje pisanje u ljudskim ocima brojano u danima.

Sad nesto razlisljam kod mene na blogu znam par desetina ljudi koji navrate ponekad ostave komentar i znam da su tu i kad pisem drago mi je znati da ce da me citaju. Nekako druzimo se ovako... isto je tu masa ljudi koja ponekada dodje a znam da ima i onih koji citaju a nikad ne ostave ni slova na komentarima.

Pozdravljm vas sve. jednog dana cu imati opet manje elana da pisem a vise da radim ali vraticu se jer pisanje je u krvi kao ljudska potreba za komunikacijom.

27.02.2005.

Jedna lasta...

...mescini proljece!

Sta reci nego daj nam sunca daj nam nade. Meni od svog proljecnog cvijeca su najdrazi narcisi a od ljetnog kraljica je ruza ali meni nekako su jos draze kadife.

27.02.2005.

Another Day

[i]Lie to me, say that you need me
That's what I wanna hear
That is what,makes me happy
Hoping you'll be near
All this time, how could I know
Within these walls, I can feel you

Lene Marlin[/i]

Znam Lene je njegova. Pokusavam prevesti stihove:

Lazi mi, reci da sam ti potrebna
To je ono sto hocu cuti
to je ono sto me cini srecnom
Nadam se bices blizu
Svo ovo vrijeme, kako da znam
Među ovim zidovima, osjecam te

Hajmo opet nezadovoljan sam prevodom jer mi nedostaje malo suptilnosti iz engleske verzije:

Slazi me, reci da trebas me
To je ono sto zelim cuti
To je to, cini me srecnom
Zelim te blizu
Sve ovo vrijeme, kako da znam
Među ovim zidovima, osjecam te

Malo bolje i tako dok zvuci gitare odjekuju medju ovim zidovima prepustam se refrenu, Lene muzika ove nedelje...
kad bolje razmisim svako ima prevod za sebe i svaki trenutak drugaciji prevod trazi.

26.02.2005.

Mi nismo andjeli 2

Naslusao se psovki, nagledao se univerzalne teme za sva vremena i sve generacije ponovo ista, jeftinih folova i viceva i holivudskog stila...

Sta da vam kazem osim idite nasmijte se jer zivot ne treba shvatati suvise ozbiljno. Jedan dan Monsunska kisa drugi dan Mi nismo andjeli i ide zivot dalje nista pametniji malo stariji...

26.02.2005.

Rezbarije iz Jain Temple Ranakpur, Rajasthan India

Otvorim danas sanduce kad tamo razglednica! Ja uvijek prvo gledam pozadinu ko mi pise pa kad se nasladim rjeci okrenem da vidim sliki



[i]Vozdra raja
...
Maja i Hare
[/i]

Sto me danas hoce ovi moji drugovi iz US, prvo Cile a sad Hare. Hare je legenda u pravom smislu te rijeci. Taj momak je uvijek bio za klasu ispred svih. U skoli je bio drug, bio je i dobar ucenik a imao je i hobije kao sto su gitara, slusao je vazda neku muziku koju su drugi slusali tek kroz pola godine godinu...

Sa Haretom uvijek mogu da pricam ko sa svojim bratom... lijep provod u Indiji momcino!

E da sad slika, ne znam od cega je napravljen ovaj svod u templu ali izgleda fascinantno! Citam Indija ce 2030 postati najmnogoljudnija zelja i preteci tako Kinu... broj stanovnika ce se povecati 40% u narednih par decenija i to uglavnom u nerazvijenim zemljama... kad tako nesto cujem odmah me strah rata.

26.02.2005.

Ma najbolje bi im bilo da se podijele...

Kad sam razgovarao sa jednim drugom iz US sad zivi u Arizoni, Px metro area, sto bi rekli Ameri... kaze neki senatori zagovaraju odcjepljenje po nekim sjever-jug, demokrate - republikanci ... napredni - nazadni...

Nisam znao da je Amerika tako duboko podjeljena zemlja. Eto svasta ces cuti i nauciti od svojih drugova.

25.02.2005.

Kad san je neosvjezavajuci

Obicno spavam buboko i kao beba, ali ponekad san se desi da nije osvjezenje ustanem umorniji nego sam legao.

Dobro skontao sam da ako jedem nesto tesko na noc to se redovno desi - maksimalno eliminisao. Sve jedno nekad ni to nije uzrok a opet spavao sam pa koda nisam, pa sam danas legao opet oko 2 do skoro 7 i opet osjecam se da cu u krevet u 10 umoran i zeljan sna...

Obicno spavan 4-5 sati i to mi je dovoljno ali se nakupi povremeno pa svakih 10 dana moram da odspavam ovako kao hipnotisan.

24.02.2005.

Monsunsko vjencanje

Igra u Apolo od veceras, projekcije 18:00 i 20:00 bio sam i uzivao u vrhunskom filmu.

Ako zelite da vidite izuzetno lijepu sliku moderne Indije i plemenitu pricu, uzivati u vatrometu boja i obilju muzike otidjite i pogledajte film necete se pokajati.

24.02.2005.

Mali Blog update...

Dodao sam link Ispovjest Sarajevske Trebe ili kako ne treba zivjeti na svoj blog jer je svaki dan obidjem procitam nove stranice romana kojeg stvara umjetnik koji zna da uoblici svoje misli i ideje u formu bloga. Izbrisan je link Celestine... nazalost ne pise vise, njeno djelo je ostalo na Internetu mozete ga procitati na Die Prophezeiungen von Celestine ali vise nije jedan od blogova koje uvijek citam.

Ima mnogo kvalitetnih bloggera koji su nestali ili su promjenili identitet i poceli novi blog iz pocetka. Ja ne bjezim od svoje licnosti i svojeg djela ne bacam nikada ono sto pocnem... tu mi je uzor moja majka.

Sjecam se kao da je bilo jucer, moja majka ko i svaka dobra bosanka pravila pitu i sama rrazvijala juhku. Jednom predvece spremala je veceru, i ako je od tad proslo 20 godina ali pred ocima mi je svaka pukotina koja se pojavljivala na juhki. Majka je prigovarala kako su joj podvalili brasno da za jufke uopste nije, dobro je ali za jufku nije a pise da je taj tip... Ipak nije odustajala, strpljivo je razvijala jufku, cesto je uzdahnula "ccc! a joj!" i krpila pukotine... poslije je stavila naribani krompir i zavila jufku koja je i dalje pucala ali je nastimala sve nekako pa u krug sredisnji dio kad je zvrk dizala u tepsiju poceo je da se kida... ja sam vec vidio kako majka baca sve na sred tepsije i kida na komade... u stvari to bi ja uradio ali majka je uradila potpuno suprotno pokupila je i namjestila sve i pohvatala pokidane djelove pa je onda dovrsila jos drugi dio jufke i popunila tepsiju i stavila da se pece.

Okus te pite mi je ostao duboko u sjecanju. Bila je tako dobra a strpljenje i nervi moje majke kad sam ja bio pobjedjen kao posmatrac tog procesa su me postidili malo pred samim sobom. Tada sam sebi rekao da ne treba bacati sve kad ne ide nego nastaviti i pokrpiti ono sto fali jer uvjek ce biti situacija kad negdje puca i ne ide kako bi trebalo, ne treba odustati ni radi sebe ni radi drugih, pogotovu, redi svojih bliznjih.

Eto nadam se da vas nisam zamorio previse ovom "krompirusa zivotnom filozofijom".

23.02.2005.

A penny saved is a penny earned

Benjamim Franklin covjek kojeg slave po mnogo cemu je izrekao gornje rjeci "ustedjen peni je zaradjen peni".

Sto se tice novca ja sam shvatio da Sto vise imama to vise trosim ili obrnuto sto vise trosim da vise imam... ne znam sta je uzrok cemu ali je tako.

Danas sjedimo kolege i onako diskutujemo i sad jedan od naratora prica o bogatoj komsinici "zamisli, i kraj svih tih para sjedi sa majkom u cekaonici 3 sata, sa gripoznim osobama, da bi dala krv na analizu umjesto da ko zena za ni sto maraka obavi sve pretrage u privatrnoj klinici". Dalje nas narator nastavlja "... ali me jos vise nerviraju tipovi koji zive od tristo maraka i sjede u kafani i potrosi dvadeset trideset ko sad a meni koji imam dvostruku trostruku platu ne pada na pamet tako nesto da uradim".

Eto sad ne znam ni sam sta bih vam rekao jer nisam ni jedan ni drugi ekstrem... ne stedim manijakalno ali i ne bacam pare... u stvari za nekoga i necije principe i poglede na zivot bacam pare ali meni to nesto vrijedi, mozda ko onome tipu da sjede u kafani...

23.02.2005.

Hocu i ja svoju pilanu

Svaki politicar u BiH ima svoju pilanu vjerovatno postoji nekakav prirodni talenat i afinitet kod tog profila ljudi...

ja sam ocito pogrijesio porfesiju.

23.02.2005.

Java

Eto jos jedan programski jezik koji hocu da "master"... godinama bjezim od java ali sve sto zelim raditi u oblasti AI vodi ja javu... mada ipak mozda jos probam python kao posljednju alternativu.

22.02.2005.

Burazu sutra rodjendan

Bilo mi je nesto manje od 5 godina, sjecam se mjesecima sam se druzio sa bracom koji je kod mame i stomaku... jednog dana je mama otisla da rodi bracu... onda nije ih bilo kuci 3 dana joj kad ce mama doci?

Sjecam se kao da je bilo juce bio je 23+3 dakle 26 februar 1978, dan bistar sunchan, vidjela se Treskavica u daljini pokrivena snijegom, a u Sarajevu snijega nije bilo, cak je bilo jako toplo nisam ni u bundici bio vani sjedio sam kod bake ispred kuce i gledao niz ulicu pa tako prema Treskavici. Znam i kako sam sjedio, dlanove sam postavio okrenute prema dole jer mi je baka govorila "Prehladices se nemoj sjediti hladno je!".

E onda je dosao taksi ja sam strcao od bakine do nase kuce i tata mi je pokazao brata, mala beba okruglaste glave jos crvenkasta i otekla od poroda, mama vise nije imala veliki stomak...

Tako je poceo zivot "moj brat i ja" i do dana danasnjeg dovoljno je samo da kazem to je moj brat i da meni sve bude jasno, poznato drago i znacajno. eto od tada prodje 27 godina, sjecam se kad je piskio u gacice pa sam preko balkona donosio nove pantalone da ga presvucem da ga nebi mama grdila, sjecam se kad je sa drugom vrsnjakom odnekud maznuo cigarete pa se pravili da pushe, odkidali komadice i bacali pa govorili jedan drugom vidi koliko sam popushio, sjecam se naseg prvog zajednickog psa kojeg smo imali, sve igre, prve petice i prve jedinice, prvih ljubavi koje smo jedni drugom povjeravali kako se zovu... kako je to naivno i lijepo vrijeme bilo kad napravimo neki "zijan" obicno ja kao predvodnik pa otac vikne "dolazite ovamo" ja unaprijed govorim "Nisam ja" a brat "Ja ne znam ko je" ... sad mi je to totalno komicna situacija.

Da to je moj brat. Mnogi kazu da licimo fizicki, imamo jako mnogo slicnosti u karakteru mada smo opet totalno razliciti. Sutra idem da mu poklonim jednu sitnicu i pozelim srecan rodjendan... popricacemo nekih pola sata sat na samo, tako izaci negdje da vidimo nesto oko kuce, auta ili neki drugi povod koda je to bitno, i pricati tome se najvise radujem.

21.02.2005.

Zen biciklizam

Veceras u sarajevu pada kisha, onako nije jaka ali natapa. Snijeg i led su se otopili trotuarima i vrijeme za voznju je idealno.

Vidite, voznja biciklom je odrzavanje ravnotoeze. Priroda nikada ne prasta ako se usprotivite njenim zakonima. Jedno je gravitaciona sila a drugi je zakon inercije pa sad ta dva zakona zadovoljena vi vozite se na biciklu. Veceras pada kisa, prva misao je kako po kisi se voziti. Odgovor je da nesmijete se supretstaviti prirodnim zakonima koji vaze za kisu. Kad je kisa klivavo je, odjeca se natapa, ako dodje do koze mozete se prehladiti... sad sve to saberete i rjesavate jednacinu ravnoteze. Obucete nepromocivu vindjaku, ispod malo toplije ali ne previse, kacket da zastiti lice i preko kapuljacu, zimske pantalone, ja recimo volim debeli jeans, i raravno nepromocive cipele. Rukavice naravno kao i obicno.

Kada ste napolju pravac naprijed. Izbjegavajte lokve nikad se ne zna sta ispod povrsine se krije pogotovu nocu. Tako kad postignete radnu temperaturu jer tjelo ubrzo pocinje da se grije osjeticete puno zadovoljstvo voznje. Sad pjesaci su mnogo rjedji ali opasniji jer vas cesto mogu da ne cuju ili ne ocekuju.

Kad vec spominjem pjesake uvijek nastojte biti fer prema svima. Umajte osmijeh i lijepu rijec za sve. Svi mi djelimo isti zivotni prostor i podjednako polazemo pravo na njega. Nekada vidim neki biciklisti psuju vicu kad 3-5 ljudi u liniji zauzme cio trotoar ili stazu. Meni je to neshvatljivo, ja ne znam kako da sam ljut vec nakon prvih par metara to nestaje i prepustam se uzitku voznje... ponekada ali vrlo rijetko, kad ne uspijem da preduhitrim nekim ljubaznim gestom dozivim da zasmetam i to po pravilu nekoj baki koja vjerujem da mrzi i svoju sjenku jer je stalno slijedi.

da nakon vozanja skida se jakna, pantalone odmah na pranje idu jer su sigurno isprskane cipele malo obrisati i pravo pod tush. Sad nakon ove jednosatne voznje osjecam se bas u svome elementu. Sa prirodom se treba partnerski odnositi jer nista ne moze priuziti vise zadovoljstva pogotovu jos ako satima i danima provodite pred racunarom bilo profesionalno a neko i iz hobija.

21.02.2005.

Socijalisticka misao

sudeci po google search engine moj blog je vodeci blog na svijetu na temu: socijalisticka misao sto je vrlo interesantan rezultat za mene.

Evo kad vec ljudi koji traze socijalisticku misao dodju kod mene pa da im nesto konkretno i ponudim. Naime planiram poceti seriju postova "Zokin kriticistichki osvrt na socijalisticku misao 19 i 20 stoljeca".

Planiram to uraditi po uzoru na Eduard Kardelja u 80 tomova a namjeravam kriticki proci kroz sve faze i varijacije pocev od Njemacke pa sve do Albanije i Sjeverne Koreje i naravno Kine i Kube.

Nadam se da ce fond za nauku i kulturu prepoznati znacaj ovog mog poduhvata i naravno obilato mi ponuditi neogranicene resurse kroz ljutstvo i svaki drugi oblik potpore...

...al' se nekad dobro sralo...

20.02.2005.

Da napravim spisak da nebi nesto preskocio

1. Zavrsiti ono za posao no1
2. Otici do kancelarije i uzeti ono drugo
3. Otici na rekreaciju bar 3h
4. Uraditi to sto sam donio iz kancelarije
5. Pogledati neki dobar film
6. Procitati nesto vrijedno napora
7. Spremanje kuce ali samo u trenucima kad me to ne smara...

E tako sad imamo plan samo jos da odaberem film i knjigu, u kinima kao i obicno nista posebno nema...

20.02.2005.

Laku noc ljepotice moje ma gdje god bile...

"Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kad na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u trenutku kad smo mislima najdalje od njih." - Ivo Andrić

19.02.2005.

Pink Floyd - WAR OF THE WORLDS

Koji album vama moze da pokloni sate uzitka? Ja bih dodao jos neke od Queen, U2...

19.02.2005.

Na planeti je 6,5 milijardi ljudi...

[...] ali koliko zaista bitnih?

Svaki covjek je znacajan, drag nekome, osjeca tugu i bol i pamti i nada se... ali kada se zagledate u tu ogromnu masu ljudi i pomislite sta u stvari svaki od njih moze da ucini, koliko je skucen nas opseg djelovanja, kako se radjamo, zivimo i umiremo izgleda sve tako beznacajno.

Eto i zato na planeti kazem da zivi 6,5 milijardi pobjedjenih ljudi i tek mozda svaki ko zna koji sto je u stanju da pokrene stvari dok ostale vuce siva masa.

Kad kazem da je neko u stanju da pokrene stvari tu ne mislim na ekonomsku moc nego na duhovno stanje koje je mu omogucava da ima ideju i da tom idejom oblikuje svijet.

S vremena na vrijeme dodjem u kontakt sa takvim ljudima bilo da su prijatelji ili konkurenti, da ne kazem neprijetelji, i uvjek izazovu nekekav osjecaj postovanja.

Naletite li vi na ljude koji su izuzetni ali ama bas toliko izuzetni da na vas ostave utisak dubokog postovanja zbog svoje samobitnosti i originalnosti?

19.02.2005.

Mala skola bicikliranja na ledu i snijegu

Ovo svako na svoju odgovornost ja samo prenosim moja iskustva.

Pravilo broj jedan je da za voznju na ledu morate imati dobro biciklo i odlicne gume. Gradske gume ne dolaze u obzir, cak ni one polugradske sa brkovima sa strane.

Sad prve opasnosti su vam brazde koje naprave automobili. Ili idite sredinom ili bas ako se mora u brazdi.

Nikad se ne penjite na ivicnjake, uzvisenja i slicno pod ostrim uglom... cak mi pod 75 stepeni jer cete bocno proklizati... uvjek nastojte da takve prepreke savladjujete pod pravim uglom.

Sad o ledu, u pravcu led nije nikakav problem, bicikl ne smijete drzati kruto pustite da ima dovoljno slobode da ali saradjujte inace cete otici gdje ne zelite... krivine su druga stvar. Zaboravite ulaske u radijusu od 3 metra sa nagibom prema unutrasnjisti... to je kobna greska... uvjek usporite i polako predjite.

kad nalete problemi samo olabavite ruke i postite da bicikl pravi osmice ispod vas ali ga nogama ipak kontrolisite... najbolje da se zamislite kao da ste od gume.

Najvaznije pravilo je ne trazite belaja. Voznja je izazov cesto cete naletiti na razgazen snijeg koji ispod sebe moze kriti opasnosti kamenje, ledene brazde i malo je potrebno pa da nastane belaj.

Kad budete vozili osjeticete da trosite mnogo vise energije nego obicno... hladan vazduh ce da prija jer cete osjetiti da gorite iznutra. Nakon 5-6 kilometara je vrijeme da razmisljate o povratku kuci. Ne zaboravite upaliti bojler jer nista ne godi kao topla kupka nakon dobrog preznojavanja... i idealno bi bilo kompot od jabuka malo poseceren... nsakon voznje nemojte se zadrzavati napolu ili digo stajati u jednom mjestu.

Vreceras pod oosvjetljenjem ulicne rasvjete sam napravio 5-6 krugova dobrinjom pa do nedzarica i nazad. Pojedini rjetki prolaznici su me gledali kao vrlo neobicnu pojavu ali meni to ne smeta niti me interesuje sta misle... ja znam da je meni bilo prekrasno i da se sad super osjecam.

18.02.2005.

Sta zelite danas?

Meni na blogu izgleda toplo, more zalazak sunca a u Sarajevu metar snijega, sad je vec izgubio onu svoju nevinu bjelinu i postao siva masa sve dok se ne zagledate u udaljene padine.

U stvari kad bolje razmislim umorila me ova zima mnogo, trudim se da u ishrani bude dosta voca i povrca pa da se krecem. Sad me zakovao snijeg a najradije bih sjeo na bicikl i put Nedzarica pa do Vjecnice pa na Koziju cupriju nazad Darivom kroz grad do Ilidze pa alejom na Vrelo Bosne pa Blazuj Rimski most pa opet Ilidza Nedjarici i nazad Dobrinja... oko 3 do 4 sata vrhunskog uzitka...

Nekakvo je cudno vrijeme a tako rado bih na Bjelasnicu. Sad najvise volim krenuti iz Pazarica pa put Ljubovica prema Shavnicima pa na Stanare a onda izaci na Sitnik pa se vratiti, nociti na Stanarima pa ujutro otici do jezera pa prema Javoru na Igmanu a onda na Malo polje pa polako se spustiti do Hrasnice. Da lijepa tura za jedan vikend... ali prvo oblaci a drugo posao beskonacni koji nikad ne moze biti zavrsen ma koliko se grchio.

Najradije bih u Makarsku... ujutro rano da sam dole kad ribari dolaze sa mora pa uzeti egzoticne primjerke ribe kojoj ni ime ne znam pa je spremiti sa mnogo maslinovog ulja i bjelog luka pa naci negdje vino po mogucnost sa otoka Hvara ili Bracha... zivjeli!

16.02.2005.

ko ikad klikche na reklame kao ova?


Svasta sam vidio ali ovakvu glupost odavno nisam... doduse izgleda ne zalazim na prave sajtove :)

16.02.2005.

Sklonost ljudi da kategoriziraju

Evo jedno malo filozofsko pitanje.

Koliko ima bitnih kategorija?

Po meni mnogobrojnost kategorija najvise proizilazi iz broja kombinacija osobina objekta ili pojave tako da je nekada jedna kategorija jednaka jednoj osobini a ponekada vise osobina cini jednu kategoriju i razlicite kombinacije mogu geometriski da povecaju broj kategorija. Sad drugo pitanje je:

Koliko ima bitnih osobina?

Sad se mozete smijati i reci osobina ima beskonacno... probajte nabrajati recimo za materiju i vidjecete uskoro da iscrpljujete broj osobina pa predjite na biljke vidjecete recimo da se boja vec ponavlja, miris... i tako dalje.

Ja koliko kontam nema bas mnogo bitnih osobina stvari pomocu kojih mi klasificiramo.

Nisam studirao filozofiju... mada ovo nije filozofija ovo je jedan kompleksan matematicki problem koji zelim da rjesim kod kategorizacije teksta ali ne prema kljucnim rjecima nego po osobina->vrijednost parovima.

15.02.2005.

Malo promocije Firefox browsera

Mozillu sam imao na racunaru odavno, vise da bi testirao dali mi sajtovi rade u "oba" browsera. Od ljetos skroz sam presao na Firefox.

Firefox je po meni izvanredan browser i postize izuzetnu popularnost zbog svoje sigurnosti, gomile korisnih stvari sto bi englezi rekli "features".

IE koristim samo kad moram napraviti windows update.

15.02.2005.

Jesmo li otisli do diavola?

Klima se na nase oci mjenja... hajd dobro bilo je i prije da napada metar snijega postujem ali citam najtoplija godina u zadnjih sto i nesto od kad se mjeri je bila 1998 pa 2002 i 2003 a ocekuje se da ova 2005 zezne iz sve.

Amerikanci, najveci potrosaci fosilnih gorivana planeti, naravno i dalje odbijaju da potpisu Kyoto sporazum a i ne cine nista da bi smanjili poluciju. Ma uvijek mi se pocne kvariti raspolozenje kad pocnem da razmisljam o svjetskom iperijalizmu...

14.02.2005.

SPAM na komentarim po blogovima

Ne znam koliko ste vi primjetili ali meni jutros recimo je osvanuo komentar gdje se linkuje nekakav "blog awards" site. Tekst je bio na engleskom jeziku i sve je licilo na automoatizovani post programa koji salje hiljade poruka na mnogo blogova.

Druga vrsta reklamiranja je ljudi koji maltene automatski stavljaju komentare na svaki blog koji otvore, cesto vjerujem ni ne procitaju o cemu se radi prosto puknu komentar u stili "Lijep blog" i idu dalje... jedne te iste ljude vedjam na mnogim blegovima koji tako puknu neku generalnu recenicu i idu dalje... valjda skupljaju posjete tako sa linkova po komentarima...

Stalno sam se pitao cemu sve to?

Nadam se da nece se niko naci uvrijedjenim ovim mojim postom, bolji su i oni koji bar nesto pozitivno napisu od onih koji ne pisu nista... kad se sa nekim znam i cest sam posjetilac bloga ili obrnuto moji cesti gosti... koji su napisali komentara i komentara pa na neki post odgovore samo sa osmjehom to je sasvim u redu...

14.02.2005.

Sto je jutros zapadao snijeg!!!

Gledam kroz prozor napadalo je pravo mnogo snijega bar 20-tak cm novog na onaj stari.

Na autobuskoj stanici masa naroda stoji vjerujem da nije nista bolje ni na trolejbuskoj. Jutros radim kod kuce.

Sjecam se kad sam bio u Hamburgu prije nekoliko godina, februar mjesec i jedno jutro osvanulo je 5 do 8 cm snijega. Za Hamburg to je dosta neuobicajena pojava da napada snijeg, moze danima da pada kisha, poneka pahuljica ali rijetkost bas da napada. To je za grad bio totalni kolaps, sve je stalo, autobusi su kasnili ulice neprohodne i inace imao sam osjecaj da ljudi bas nisu snalazljivi. U Sarajevu 10cm snijega se i ne broji da je nesto napadalo. Vrhunac nefleksibilnosti koji sam vidio je djevojka koja gura svoj bicikl pored sebe naravno da ne moze da ga vozi, gume city izvedba, ali ne odustaje i iz ko zna kojeg razloga ce prevaliti kilometre na jednu stranu i nazad sa svojim biciklom...

14.02.2005.

Kako je samo ubrzalo sve...

Sjecam se kad je blogger startovao mogao sam obici sve blogove i procitati sve postove napisati komentare na vecinu njih a sad imam osjecaj da zivim u metropolisu.

Sjecam se da sam sa suprugom cekao njenu sestru, mislim da se metro stanica zvala "Kitajski gorod" u samom srcu Moskve. Tako mi je u podsvijest se urezao zvuk metroa koji dolazi sa jekom a potom odlazi.

Pored mene je u roku od 15 minuta proslo jedno deset hiljada ljudi i da sam stajao tu jos sat proslo bi nas koliko zivi u Sarajevu i u toj masi covjek se osjeca tako usamljeno da sam drzao svoju dragu za ruku i ne pustajuci gledao u bezbrojna lica ocekujuci da vidimo njenu sestru... konacno se pojavila i krecemo dalje kroz bezlicnu masu...

Kao programer znam da se moze napisati program koji ce obici kompletan internet i pronaci sva postavljena pitanja. Isto tako znam da gdje je pitanje tu negdje bi trebao biti i odgovor... samo dali uvijek? Mozda odgovora nema... mozda su pitanja pogresna?

13.02.2005.

Dal' neko dolazi ili odlazi?

Neki dan gledam na sarajevo-x galerije "photos" gdje posjetioci ostavljaju nama da se divimo njihovim radovima.

Priznajem ima pravo lijepih fotografija, vjerujem da su autori jako ponosni na njih, ali ima i fotografija koje se ne izdvajaju nicim posebnim.

Sta hocu reci? Pa evo poenta po meni jedne uspjesne fotografije je kad snimis nesto nesvakidasnje, nesto sto se ne moze ponoviti. Recimo fotografije koje kritikujem su bas takve koje mozes zaci danas recimo sarajevom i sve to snimiti. Stati pred nebodere i skljoc, otici do vjecnice i shkljoc, pa katedrala shkljoc...

Evo sad gledam ovaj trag vjerovatno pas ili zec sve je nijanse bijele boje a slika je prelijepa... a to je samo trag u snijegu nema ni nekog poznatog i prepoznatljivog planinskog vrha, nema ni Triunfalne kapije ni Vjecnice a opet jako lijepa fotka. Pozdrav mome drugu Vladimiru Markovic autoru fotografije ut ovaj bog post i zahvaljujem na odobrenju da objavim je ovdje.

13.02.2005.

Dvadesetak kilometara na biciklu...

Moram priznati da odavno nisam necemu se posvetio sa toliko uzitka ko voznji na biciklu. Jeste da je jos uvijek snijeg ali ne smeta, ove glavne trase kojim prolazim su ociscene, posoljene pa onda se osusile... tu i tamo neki shupak cisteci ispred svoje radnje nabaca snijeg na trotuar ali sta se moze.

U stvari dvije tacke na putu od Ilidze do Bascarsije su neprohodne bile skoro do juce, u stvari tri:
- Asa auto - tu su majmuni cistili svoj parking i veliku hrpu snijega nabacili djelom na biciklisticku stazu.
- HVB Central Profit Banka - na socijalnom cak su i ovi iz superxafsa As lijepo ocistili prilaze samo su ovi iz "moje banke" ali nadam se ne jos za dugo ostavili jednostopicu. I tu jednostopicu stazu vjerujem da su progazili komintenti koji moraju u banku ako hoce da dignu pare.
- Trece mjesto gdje se moralo stati i nekako proci je autobuska stanica kod RTV doma, tu je tako postavljena ona kucica autobuskog stajalista, bandera i ograda da je onim cistacima snijega stvarno nemoguce se provuci pa sad i ne ljuti me toliko koliko koliko me ljute ove dvije debelguze firme.

Inace ovaj grad ima dosta povoljnu konfiguraciju za voznju biciklom. Krenem sa Dobrinje do Nedjaricha imaju biciklisticke staze sa obe strane, isto je sa Alipasinom, Otokom, Vilsonovo a i cijela Dzemala Bjedica je pogodna za voznju biciklom... sad moze se birati na Vrbanju pa do skenderije i gore Obalom kraj Miljacke ili drugom stranom pa opet gore Obalom sve do Vjecnice i na kraju Dariva - Kozija cuprija. Uvijek me zelja povuce da sidjem sa bicikla i predjem Koziju cupriju, dotaknem tu drevnu gradjevinu tako lijepu i vitku. Dok se vozite nazad sa Kozije chuprije osjetite kako idete niz brdo... moze se lijepo zadati da vjetar poceslja kosu.

Na par mjesta je nezgodno jer morate stati i popeti se na visoke ivicnjake, recimo onaj novi most kod Vjecnice... stvarno bi arhitektama trebalo uvesti ko obavezno u fizickoj kulturi da se provozaju ovim gradom od Ilidje do Bascarsije na biciklu da vide te sitne detalje koji toliko znace. Isto tako bi ih trebalo poslati da volontiraju malo u udruzenju paraplegicara da te nesrecne ljude voze na kolicima i da vide kako je ovaj grad neprohodan za njih.

Da nastavim ovo moje putovanje prema Ilidzi. Od Nedzarica pa do Energoinvestove stanice je sve pravo i prijatno za voziti... e sad treba se prebaciti na staru cestu pa pored aerodruma do terminala... stvarno ovaj dio svaki put me jeza prodje kad vidim da neki biciklisti se odlucuju da voze cestom bez trotouara sve do ilidzanske opstine. Sad put me vodi kompleksu hotela pa u Veliku aleju. Kada ste u Aleji to je potpuno drugi svijet, cim se malo odmaknete od hotela buka grada utihne da vam postaje milina neka a ne znate ni od cega je. Ptice pjevaju i vazduh struji oko vas. Platani daju predivan ugodjaj, ljeti hladovinom a zimi opet kao zastitnici toplo djeluju.

Mene srce najvise vuce na Vrelo Bosne, mada i put k Stojchevcu, pas sa Vrela na cestu do Rimskog mosta... da Rimski most mi je takodjer jako drag. Volim prosetati i odmoriti se na arheoloskim iskopinama naq ilidzi, gledati gdje su bile sobe i pokusavati da zamislim te dvorce u punom sjaju i umorne putnike koji dolaze sa dalekog puta tu u mali raj sa termalnom vodom.

Stvarno je ovaj grad mali kad ga za dva-tri sata obidjem koplet, njegovom duzinom ali opet sasvim dovoljno velik da bi svi u njemu spokojno zivjeli.

Malo me nerviraju vozaci koji nepriznaju bicikliste za ucesnike u saobracaju. Voziti biciklo je velika opasnost i odgovornost. Danas na zeleno svijetlo prelazim sasvim pismeno, nisam se ni uvalio ono sto se kaze da skocim pod tockove nego sasvim normalno, s pravom prvenstva prolaza i komotno prolazim... majmun naravno svira ne koci jos doda gas namjerno da me malo preplasi kad vidi da komotno prolazim ispred njega... iako je on skoro smijem se zakleti projurio kroz duboko zuto u sad se izvlacio sa raskrsnice... ma to ga je i nerviralo. Da stvarno ni sekunde se ne smijete opustiti kad su automobili u pitanju ne racunajte na to da ce vas ikada iko propustiti... ni prednost vam dati cak i kada je vasa prednost zakonom garantovana, *ebes zakon cuvaj glavu.

Eto tako... to bi bilo dvadesetak kilometara Sarajevom sa Dobrinje preko Kozije chuprije do Rimskog mosta i nazad na Dobrinju, jedno lijepo preznojavanje ali vec nakon par krugova osjecam kako mi tijelo mnogo okretnije i gipkije, snage i energije mnogo vise imam i osjecam se lagan kao nekad... da stvarno priroda ti jednom da da imas 18 godina a onda za zdravlje, snagu i vitalnost se treba boriti. Bicikl je prava stvar, jos kad nam naprave bazen pa da zaplivamo...

13.02.2005.

Otkad se nisam zacitao u neki bleg...

Stvarno sam zauzet porodicom, poslom, poslom, poslom, rekreacijom, poslom i joj da da ne zaboravim reci najvise sam zauzet poslom.

dodjem na blogger, obidjem raju ove blogere sto sam jos u decembru zavolio i procitam sta pisu, vidim i masu novih bloggera, vec se osjecam veteran a tek je blogger startovao. Citam jutros Fluid jedan mi od najdrazih bloggera je objavio svoj cuveni post "Blog sedmice". Jutros je linkovao Ispovjest Sarajevske Trebe ili - kako ne treba zivjeti.

Prvi moji uzisci na tom blogu su bili vrlo iskren blog... ibrzo sam poceo da klikam Nastavak, Nastavak dok nisam dosao do pocetka bloga.

Djevojka koja pise ovaj blog je moja generacija i citajuci njene postove prozivio sam jos jednom svoj zivot, sve one najbitnije momente i furke... mozda u hronologiji se malo razlikuju ali okus slasti i gorcine je ostao isti.

Na kraju kad se ispuca lista udarnih tema zelim bloggerki i generaciji da nadje snage i nastavi pisati blog jer blog joj je izvanredan. Svima vam preporucujem da ga procitate.

11.02.2005.

kada srce hoce da pukne

Danas bih volio da mogu sebe obradovati nekom nadom i utjehom ali nazalost vec 10 dana dobrih vijesti nema.

Rjec je o jednoj djevojcici kojoj je danas 3 rodjendan. Doduse ona nije ugasila tri svjecice na torti i otpakivala poklone svojih najdrazih. Ona lezi u komi ;-(

Nasi poznanici su dozivjeli tesku tragediju, sve je pocelo kao grip, djevojcica je dobila izuzetno visoku temperaturu i pala u komu. I sada dok vam ovo pisem na intenzivnoj njezi lezi ta djevojcica a mi svi koji je znamo, koji jesmo i mismo religiozni posljednje nade stavljamo na Boga i molimo se da prezivi.

Slusao sam njenu baku kako kroz suze govori "... nikada nije ni tabletu popila, uvijek je bila krepka, vesela i zivahna djevojcica, samo prije sedam dana bili smo na planini, trcali smo oko jelke pokrivene snijegom..." tu se baka zagrcnula od placha a ja nisam mogao nista izgovoriti od knedle u grlu a suze su se sljevale niz dushu...

Majka je zena koja se svim silama bori da je vrati, maksimalno se trudi da je ne ponese ocaj ide svojoj djevojcici da joj da pozitivne energije i cvrsto vjeruje da je to jedini nacin da je spasi.

Ljekari ne mogu nista odredjeno reci... ostaje nam samo da se nadamo i molimo za djevojcicu cije ime ne mogu reci bez odobrenja roditelja ali vas molim da se pomolite za zivot tog djeteta.

02.02.2005.

to je samo cvrsto agregatno stanje vode

Moj drug Zlatiborac ima lijep hobi, bavi se fotografijom i mislim da mu stvarno dobro ide.

Gledam ovu sliku sva je prtkana vodom i suncem, nebo je plavo zbog vode i sunca, drvo je zivo zbog vode i sunca a i ovu caroliju na slici prave ledenice, snijeg i sunce.

zoka
<< 02/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
472093

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.