zoka

Podijelimo životne radosti

13.02.2005.

Dal' neko dolazi ili odlazi?

Neki dan gledam na sarajevo-x galerije "photos" gdje posjetioci ostavljaju nama da se divimo njihovim radovima.

Priznajem ima pravo lijepih fotografija, vjerujem da su autori jako ponosni na njih, ali ima i fotografija koje se ne izdvajaju nicim posebnim.

Sta hocu reci? Pa evo poenta po meni jedne uspjesne fotografije je kad snimis nesto nesvakidasnje, nesto sto se ne moze ponoviti. Recimo fotografije koje kritikujem su bas takve koje mozes zaci danas recimo sarajevom i sve to snimiti. Stati pred nebodere i skljoc, otici do vjecnice i shkljoc, pa katedrala shkljoc...

Evo sad gledam ovaj trag vjerovatno pas ili zec sve je nijanse bijele boje a slika je prelijepa... a to je samo trag u snijegu nema ni nekog poznatog i prepoznatljivog planinskog vrha, nema ni Triunfalne kapije ni Vjecnice a opet jako lijepa fotka. Pozdrav mome drugu Vladimiru Markovic autoru fotografije ut ovaj bog post i zahvaljujem na odobrenju da objavim je ovdje.

13.02.2005.

Dvadesetak kilometara na biciklu...

Moram priznati da odavno nisam necemu se posvetio sa toliko uzitka ko voznji na biciklu. Jeste da je jos uvijek snijeg ali ne smeta, ove glavne trase kojim prolazim su ociscene, posoljene pa onda se osusile... tu i tamo neki shupak cisteci ispred svoje radnje nabaca snijeg na trotuar ali sta se moze.

U stvari dvije tacke na putu od Ilidze do Bascarsije su neprohodne bile skoro do juce, u stvari tri:
- Asa auto - tu su majmuni cistili svoj parking i veliku hrpu snijega nabacili djelom na biciklisticku stazu.
- HVB Central Profit Banka - na socijalnom cak su i ovi iz superxafsa As lijepo ocistili prilaze samo su ovi iz "moje banke" ali nadam se ne jos za dugo ostavili jednostopicu. I tu jednostopicu stazu vjerujem da su progazili komintenti koji moraju u banku ako hoce da dignu pare.
- Trece mjesto gdje se moralo stati i nekako proci je autobuska stanica kod RTV doma, tu je tako postavljena ona kucica autobuskog stajalista, bandera i ograda da je onim cistacima snijega stvarno nemoguce se provuci pa sad i ne ljuti me toliko koliko koliko me ljute ove dvije debelguze firme.

Inace ovaj grad ima dosta povoljnu konfiguraciju za voznju biciklom. Krenem sa Dobrinje do Nedjaricha imaju biciklisticke staze sa obe strane, isto je sa Alipasinom, Otokom, Vilsonovo a i cijela Dzemala Bjedica je pogodna za voznju biciklom... sad moze se birati na Vrbanju pa do skenderije i gore Obalom kraj Miljacke ili drugom stranom pa opet gore Obalom sve do Vjecnice i na kraju Dariva - Kozija cuprija. Uvijek me zelja povuce da sidjem sa bicikla i predjem Koziju cupriju, dotaknem tu drevnu gradjevinu tako lijepu i vitku. Dok se vozite nazad sa Kozije chuprije osjetite kako idete niz brdo... moze se lijepo zadati da vjetar poceslja kosu.

Na par mjesta je nezgodno jer morate stati i popeti se na visoke ivicnjake, recimo onaj novi most kod Vjecnice... stvarno bi arhitektama trebalo uvesti ko obavezno u fizickoj kulturi da se provozaju ovim gradom od Ilidje do Bascarsije na biciklu da vide te sitne detalje koji toliko znace. Isto tako bi ih trebalo poslati da volontiraju malo u udruzenju paraplegicara da te nesrecne ljude voze na kolicima i da vide kako je ovaj grad neprohodan za njih.

Da nastavim ovo moje putovanje prema Ilidzi. Od Nedzarica pa do Energoinvestove stanice je sve pravo i prijatno za voziti... e sad treba se prebaciti na staru cestu pa pored aerodruma do terminala... stvarno ovaj dio svaki put me jeza prodje kad vidim da neki biciklisti se odlucuju da voze cestom bez trotouara sve do ilidzanske opstine. Sad put me vodi kompleksu hotela pa u Veliku aleju. Kada ste u Aleji to je potpuno drugi svijet, cim se malo odmaknete od hotela buka grada utihne da vam postaje milina neka a ne znate ni od cega je. Ptice pjevaju i vazduh struji oko vas. Platani daju predivan ugodjaj, ljeti hladovinom a zimi opet kao zastitnici toplo djeluju.

Mene srce najvise vuce na Vrelo Bosne, mada i put k Stojchevcu, pas sa Vrela na cestu do Rimskog mosta... da Rimski most mi je takodjer jako drag. Volim prosetati i odmoriti se na arheoloskim iskopinama naq ilidzi, gledati gdje su bile sobe i pokusavati da zamislim te dvorce u punom sjaju i umorne putnike koji dolaze sa dalekog puta tu u mali raj sa termalnom vodom.

Stvarno je ovaj grad mali kad ga za dva-tri sata obidjem koplet, njegovom duzinom ali opet sasvim dovoljno velik da bi svi u njemu spokojno zivjeli.

Malo me nerviraju vozaci koji nepriznaju bicikliste za ucesnike u saobracaju. Voziti biciklo je velika opasnost i odgovornost. Danas na zeleno svijetlo prelazim sasvim pismeno, nisam se ni uvalio ono sto se kaze da skocim pod tockove nego sasvim normalno, s pravom prvenstva prolaza i komotno prolazim... majmun naravno svira ne koci jos doda gas namjerno da me malo preplasi kad vidi da komotno prolazim ispred njega... iako je on skoro smijem se zakleti projurio kroz duboko zuto u sad se izvlacio sa raskrsnice... ma to ga je i nerviralo. Da stvarno ni sekunde se ne smijete opustiti kad su automobili u pitanju ne racunajte na to da ce vas ikada iko propustiti... ni prednost vam dati cak i kada je vasa prednost zakonom garantovana, *ebes zakon cuvaj glavu.

Eto tako... to bi bilo dvadesetak kilometara Sarajevom sa Dobrinje preko Kozije chuprije do Rimskog mosta i nazad na Dobrinju, jedno lijepo preznojavanje ali vec nakon par krugova osjecam kako mi tijelo mnogo okretnije i gipkije, snage i energije mnogo vise imam i osjecam se lagan kao nekad... da stvarno priroda ti jednom da da imas 18 godina a onda za zdravlje, snagu i vitalnost se treba boriti. Bicikl je prava stvar, jos kad nam naprave bazen pa da zaplivamo...

13.02.2005.

Otkad se nisam zacitao u neki bleg...

Stvarno sam zauzet porodicom, poslom, poslom, poslom, rekreacijom, poslom i joj da da ne zaboravim reci najvise sam zauzet poslom.

dodjem na blogger, obidjem raju ove blogere sto sam jos u decembru zavolio i procitam sta pisu, vidim i masu novih bloggera, vec se osjecam veteran a tek je blogger startovao. Citam jutros Fluid jedan mi od najdrazih bloggera je objavio svoj cuveni post "Blog sedmice". Jutros je linkovao Ispovjest Sarajevske Trebe ili - kako ne treba zivjeti.

Prvi moji uzisci na tom blogu su bili vrlo iskren blog... ibrzo sam poceo da klikam Nastavak, Nastavak dok nisam dosao do pocetka bloga.

Djevojka koja pise ovaj blog je moja generacija i citajuci njene postove prozivio sam jos jednom svoj zivot, sve one najbitnije momente i furke... mozda u hronologiji se malo razlikuju ali okus slasti i gorcine je ostao isti.

Na kraju kad se ispuca lista udarnih tema zelim bloggerki i generaciji da nadje snage i nastavi pisati blog jer blog joj je izvanredan. Svima vam preporucujem da ga procitate.

zoka
<< 02/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
501103

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.