Nemiri
[i]Ima jedna, sama po sebi strašna, misao u kojoj bi se možda moglo naći utehe za sve i rešenje svega. A to je: možda se je ono od čega strepimo i što sa strahom, stegnutog grla, očekujemo kao najteži udarac i svoj konačni poraz - već odavno desilo. Mi to i ne znamo i sad bez osnova patimo.
Ivo Andrić[/i]
Jucer jena mome blogu ostavljen konetar, autor je neko ko se potpisuje kao Nemiri. Jutros sam bio na tom blogu i procitao gornji odlomak. Evo citav dan mi dolazi recall (povratno sjecanj - strana rijec) te misli i svu snagu nje osjetim kroz cijelo svoje bice.
Podsjetila me da se trebam osloboditi svih tereta koji su izvan moje moci i osjetim kako jedan po jedan padaju a sad oblaksan idem dalje da uradim sto mogu :-)
Hvala nemiru sto je donio spokojstvo u moju dusu danas :)
