zoka

Podijelimo životne radosti

21.09.2005.

Messengers

Prvi messenger koji sam koristio je bio ICQ, negdje 1998 sam registrovao broj. Messanger je nesto sto vjecito stoji u system try i povremeno mi se javljaju prijateli ili kolege.

Messenger je za mene postao vazan dio zivota. Suprugu sam uposnao na ICQ, javila mi se tacno prije 5 godina i nakon dvije tri porukice rekla nezaboravnu recenicu svidio mi se tvoj zeleni cvjetich.

Pored ICQ sam iz znatizelje ili napasti same se instalishu pa sam isprobao MSN, AOL i Y! na svim tim mrezama imam par dragih ljudi.

Messenger mi je odavno prestao biti zabava, sada na kontakt listi drzim rodbinu, kolege, prijatelje i nekolicinu profesionalaca iz iste branshe. Imam dosta smaracha na ignore list a messangeri su se stopili u jedan jabber klijent sa gateways ili izlazima na sve 4 mreze. Sam jabber klijent je dosta asketski, cisto txt mod, bez multimedije, bez zvucnih signala i blinkanja sve sam iskljucio da bi minimalno remetilo mi radni proces.

Jednostavno moram tako, messanger sluzi mene i ne ja njemu, zahvaljujuci messangeru upoznao sam mnogo divnih ljudi, nasao vise nego jedan posao, onu pravu takodjer me nasla na toj mrezi... jednom rjecju messanger je vise od programa, to je dio zivota.

I dan danas jave mi se interesantne osobe ono sto se kaze da se upoznamo, poneka djevojka koja ubrzo pobjegne kad shvati da sam ozenjen, sa dvoje djece i do ushiju zaljubljen u svoju suprugu. Neki likovi su smarachi, dosadni, pricaju radi price bez nekog dubljeg smisla... takve uglavnom ignorisem i ohladim... bilo je i drastichnijih slucajeva kada sam morao otvoreno da kazem ostavi me na miru ili iskoristim ignore/block opciju. Takvih drasticnih slucajeva srecom nema mnogo.

Ljudi su drustvena bicha sa potrebom za komunikacijom, to je jedna od iskonskih potreba. Isto kao sto je bitno da komunicirate ja mislim da je podjednako vazno i skim komunicirate i koji su motivi komunikacije. Slicno je i ovaj blog jedan od kanala komunikacije kao i mail... ali messanger je nesto po meni najneposrednije i moze se izjednaciti sa telefonijom i samo je za jednu stepenicu ispod najneposrednijeg oblika komunikacije sto bi se reklo oci u oci. Cak nekada imam osjecaj da su ljudi mnogo smjeliji i iskreniji u komunikaciji putem messengera nego uzivo.

Evo ovu moju raspravu polako privodim kraju s porukom da je zdravo komunicirati, da je to jako vazno i sto je najbitnije slusajte sagovornike, ne trosite rijeci u prazno i budite uvijek pozitivni... ne opterecujte sugovornike nepotrebnim stvarima a opet budite spremni da otvorite svoje srce.

17.09.2005.

sta ima novo kod tebe... jedno te isto kod mene

Nesto sam zapostavio ovu samoizgradjujucu naviku pisanja na bloggeru... haj sto ne pisem, rjetko citam i to uglavnom rutom dobro poznatih znanaca.

Vidim blogger dishe, mjenja se, dolaze novi i novi zanosi, nove ljubavi, nove frustracije, nova poznanstva... drago mi je sto zivot ne trpi staticnost, kao vrt ne udjes u njega 15 dana i nadjes nove plodove i novo cvijece.

Gledam kako rastu moje kcerkice, sad je mladjoj skoro pa godina dana, vec je najbolja drugarica svojoj sestrici a ne samo dosadna beba koja vuce za kosu ili se grebe :)

Volio bih vise vremena provoditi sa njima, danas smo se igrali na igralistu, to je bila prava vriska i trka frka do preznojavanja... nista ljepse nego vidjeti svoje curice kako se od srca smiju i jure, igraju se... bezbrizno dok su mama i papa tu negdje uvijek doviljno blizu da zastite, pomognu, nagrane i napoje...

Eto tako, veceras smili sav pjesak iz kose i umorne i vesele polozili spavati. Eto tako prolaze dani, sad se periodi pamte po djeci, kad je jedna prohodala kad je druga dobila zubic i tako dalje bezbroj znacajnih dogadjaja za suprugu i mene po kojima se pamti nesto i orjentise u zivotu, sta je prije a sta poslije.

Sve je stalo samo djeca rastu... eto tako cuh ove stihove bjelog dugmeta iz naslova topika sta ima novo kod tebe... jedno te isto kod mene nekada sam se prepoznavao a sad osjetim da je to lutanje zavrseno i zivim za svoje curice, mozda i nije to neki mladalacki san kad se zelilo ni sam ne znam sta odredjeno ali nesto u stili vedriti i oblaciti sad imam jos vecu moc, veliki papa koji vedri i oblachi i koji je vazan i znacajan i jedan veliki dio svijeta svojim curicama.

Eto tako ipak zivot nauci mnoge stvari sam po sebi, da sam znao prije deset godina sta je u stvari jedino bitno, ne znam vjerovatno bi isto i postupio... nekad me neko od prijatelja na nekom od posljednjih derneka pitao polufilozofsko pitanje "kad bi mogao sta bi u svome zivotu promjenio?" odgovorio sam da nebih nista mjenjao, i sad pogotovu tako mislim, ni jedsn jedini dan nebih izmjenio da se nebi promjenio i sam i ne bio ovo sto sam sada. Eto dodju ti trenuci kada ocima vidim sve ono sto je zaista bitno i sve je na svome mjestu eto podjelih i taj trenutak sa vama. Chitsmo se na vasim blogovima.

17.09.2005.

Plodovi ljeta

Septembar mi je uvijek bio posebno drag zbog shljiva, krisaka, jabuka, grozhdja... ko price o Edenu.

Gdje sam? Tu sam malo u Sarajevu malo na putu radijus kretanja mi je jos uvijek u nekih 500km.

Posao bih na more sa curicama i dragom ali posao nikako da uskladim.

zoka
<< 09/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
470042

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.