zoka

Podijelimo životne radosti

02.03.2006.

Gledao sam kako sunce izlazi sa zapada

poletio sam u 18:10 sa Moskovskog aerodroma, snijeg, sivo nebo i spustala se polako noc. Nakon 10-15 minuta smo izasli iznad oblaka i sve je izgledalo tako mirno i pitomo, ispod nas bijeli oblacici a na zapadu se rumenilo nebo od sunca koje je upravo zaslo.

S obzirom da smo letjeli prema jugozapadu sunce je bilo sve jace i uskoro se vidjelo na horizontu kako "izlazi". Nije se vdjelo nista osim more oblaka ispod nas, ponegdje su bile pojake brazde u oblacima osjecalo se da su dole padavine i velika pomjeranja masa.

Kada smo negdje iznad ukraine i bjelorusije kurs promjenili prema jugu zalazak sunca se normalno nastavio i uskoro je bilo tamno, zvjezdano nebo iznad nas i gusti oblaci ispod nas.

Bilo je interesantno studirati ljude oko sebe kad smo se poceli priblizavati Beogradu. Zbog loseg vremena smo kruzili oko beograda ne znam ni ja koliko ali su ljudi poceli da se komeshaju jer vec pola sata kasnimo... onda je poceo posljednji manevar pred slijetanje. pilot je pogasio sva svijeta u putnickoj kabini i dao znak za obavezno vezivanje... uronili smo u oblak ispod nas sto je bio i nista ama bas nista se nije vidjeloni gore ni dole samo nasi reflektori koji su pokusavali da se probiju kroz maglu...

djeca su bila nervozna, njihovi roditelji poksavali da ih umire, gledao sam nebeske Don Huane koji su sjedili do mene i udvarali se stjuardesama kako nervozno gledaju na sat i nesto pricaju jedan drugom na Grckom. Kinezi su isto nesto pricali na kineskom, interesantno nista ih nisam razumio... cuo sam kako skripe otvori za tockove i kako rade morori koji su izbacili tockove... shum leta se promjenio, krilca su se spustila prema dole i nastala je huka aviona u tamnoj mlijecnoj magli... putnici su bili prilicno prestraseni... letim cesto posljednjih godina ali nocna slijetanja i pogotovu s maglom jos nisam dozivio... ostalo je da se oslonimo na pilota i navigacione uredjaje koji nas vode prema zemlji.

Bilo je to dugo i sporo priblizavanje pisti a onda je pocelo da se osjeca neka bjelina ispod nas i bljeskanje u ritmu slicnom sa nasih krila... nadlijetali smo signalizaciona svijetla ispred piste letjeli smo pedesetak metara iznad zemlje svi su zamuknuli cak i djeca i kinezi se vise nisu culi... to je to sad slijecemo jos uvijek i magli avion je poceo da se spusta na pistu prvo kontakt sa zemljom, malo poskakivanje pa prednji tocak i onda krilca u danji polozaj shum kocimo sletjeli smo gospodje koje su bile najglasnije negdje iz pozadine su pocele da aplaudiraju i upravo ovi svi najprestraseniji su se pridruzili pljesku cak je neko poviknuo bravo pilot... zaculo se odvezivanje pojaseva i to su kao u histeriji se ovezivali upravo oni koji su se najvise i prestrasili... ne znajuci da im je taj pojas sad dok tumaramo u magli najpotrebniji... zacuo se i glas stjuardese koja je upozoravala putnike da ostanu vezani na svojim mjestima do potpunog zaustavljana aviona...

Izasli smo poceli su da se pale mobiteli i poziva rodbina, "tu smo", "sletjeli smo", "zivi smo dosli", "sve je ok eto nas", "tu smo sve je proslo super"... uglavnm to se moglo cuti na putu prema pasoshkom pregledu... najokorjeliji pusaci su se izdvojili u ugao sa pepeljarom da zapale... strah je polako nestajao iz ociju ljudi i opet smo poceli da razmisljamo o pretljagu, javljanu svojima, ko nas ceka.

Interesantno je vidjeti ljude kad se ulase za svoj zivot, kad maske s lica spadaju, kad se Grci prestanu udvarati stjuardesama a kinezi usute i cekaju nasu zajednicku sudbinu, roditelji koji umiruju svoju djecu a sami nemaju mir.

Na pitanje jesam li se bojao mogu reci vjerovatno manje od drugih, gledano sa strane sam izgledao skroz miran a opet u meni su percepcije se pojacale, osjetio sam sve zvukove, vibracije i primjetio reakcije ljudi oko sebe... da to je obicno tako pod dejstvom adrenalina.

Eto tako sunce ipak zalazi na zapadu, mozemo na trenutak izaci iz kolotecine ali ubrzo se sve vrati na svoje mjesto. sutra krecem na put za Sarajevo... vidimo se skoro.

zoka
<< 03/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
507069

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.