zoka

Podijelimo životne radosti

26.12.2006.

Nova verzija Sarajevo-x.com portala

Danas je lansirano novo lice Sarajevo-x.com portala. Okom sam preletio preko i u roku od 5 sekundi prvog utiska kojem oobicno vjerujem najvise rekao sam "ovo je odlicno".

Vjerujem da je ovaj novi dizajn pokrenuo buru polemika i komentara, na messangers sam uglavnom cuo negativne reakcije ali drago mi je da sam prije bilo kavog komentra vidio novu verziju. Sajt je pregledan, harmonican, izgleda lijepo. Cujem mada odavno ne zalazim na forume da je bilo i tamo suprotstavljenih misljenja.

Jos jednom zelim da cestitam Dariju i Mariju i pozelim im srecu sa Sarajevo-x.com portalom. Sarajevo-x je vise nego portal, gledam ovdje u Srbiji je tako zestoka kampanja za sajt nadlanu.com koji vodi ovdasnji Telekom pracenu sa velikim TV, novinskim i svim mogucim drugim reklamama ali kao sto vidite nisu ni blizu kvalitetu koji ima Sarajevo-x portal. Prica koja stoji iza truda ovih mladih i talentovanih ljudi je jedna od onih o kojima sam pisao u proslom postu. Moguce je da i BH Telecom uskoro pokrene "veliki" portal i ulozi masu novca u kampanju i zaposli debelguze strine preko stele da vode projekt i kljukaju ga nazor parama samo da bi odrzali prisutstvo na Internetu. Gdje su bili sedam godina unazad? Sjecam se one staticne internet prezentacije i cijeli BH web je bio mrtvo slovo na papiru i samo par entuzijasta koji su uporno pravili i vodili sajtove i nudili domacim surferima a i dijasporu vezu sa domovinom i informaciju, servise i mjesta okupljanja.

Sve me ovo podsjeca na onu "al' zapamti frajeru da ti pare ne mogu kupit' raju iskrenu". Tako i Sarajevo-x ima svoju buducnost u BH webu kao jos par nezavisnih entuzijastskih projekata kao sto je PunGas.com (malo samopromocije) koji su stvorili domacim surferima BH web prostor. Cujem za mnoga "zvucna" imena koja su se pojavila u xafsinskim odjelima kompanija sa izjavama "mi pravimo auto portal" i prodavali maglu ne znajuci da nije dovoljno samo postaviti skriptu na server i poceti pisati vijesti, da treba proci vremena i steci povjerenje korisnika, postati nesto zaista vrijedno zbog cega ljudi dolaze a ne obrnuto da ljudi postoje tu na sajtu zbog nas.

Eto tako da zakljucim ovaj malo poduzi post, Sarajevo-x je uvijek korektno tretirao svoje korisnike, nudio im servise i omogucavao da BH WEB ne zaostaje za svijetom. Sad je lansirao sajt koji je po dizajnu rame uz rame sa svjetskim gigantima kao Yahoo i MSN.

26.12.2006.

Prepoznati duh vremena... i reagovati na vrijeme

Danas kad gledamo neke multinacionalne kompanije i vratimo film dvadeset do trideset godina unazad na tom mjestu je rasla trava, o tim proizvodima i mogucnostima nismo ni sanjali a vizionari su izgledali ko propali studenti, disidenti i ludaci.
Desila se jedna generacija. Danas medju nama rastu novi geniji koji vide potrebu i prepoznaju duh vremena i stvaraju nesto sto ce biti ocito svima za dvadesetak godina kao pravilan izbor.
S druge strane mnogi ljudi koji su prvi nesto vidjeli u stvari nisu od toga nista ni imali a za godinu dana je bilo bar dvadeset jakih konkurenata koji su velikim koracima grabili naprijed.
To sto pricam je kratka istorija informaticke revolucije bez imena ljudi i kompanija, dakle prosto njena sustina.
Veceras pisem ovaj post jer ponovo imam osjecaj da ucestvujem u kreiranju buducnosti. Ponekad nakon teskog rada taj osjecaj malo se zamagli a onda kad uzmem dah ili dva i pogledam naprijed sve mi opet je kristalno jasno.

Najbitnija stvar je da shvatite da za svakog od nas postoji mogucnost koja je ispred nas i da postoji beskrajan svijet mogucnosti.

Gornja recenica treba da se shvati ne kao fraza, floskula istrcana ili mantra pozitivne filozofije. Treba je shvatiti bukvalno. Kako bukvalno? U najbukvalnijem mogucem smislu. Ne treba se bojati da ce neko ukrasti ideju i zbog toga odustatajati ili odgadjati njenu implementaciju. Treba reagovati brzo i pokrenuti stvari. ako nesto i zaista vrijedi naci ce se nacina a ako ne onda nije ni sama ideja vrijedna toga. Mozda je vec sitna kopija neke vec realizovane ideje. Zato treba biti hrabar i ici izvan granica ovoga sto je danas, tamo gdje jos ne postoji svijet kao sto su entuzijasti pravili basic interpereter a nije postojao chip na kojem to se moze pokrenuti ali su imali viziju da nesto sto je ravno nasem kalkulatoru u stanju da pokrene ovo sto imamo danas ukljucujuci i ovaj blogger.
Ova revolucija u informatici je probudila citavu poplavu progresa u medicini, hemiji, biologiji, fizici, astronomiji pa cak i sociologiji, psihologiji... i da ne nabrajam, Opet pred svima nama postoji mogucnost da budemo pioniri necega sto jos uvijek ne postoji nego je prosto ideja ili jedan tracak nade koji se otvorio u mnostvu stvari koje su se pojavile danas.
Zato prepoznati duh vremena, izloziti se izvan sigurnosti danasnjice i gledati u beskrajni svemir mogucnosti bez straha pitajuci se za sta je sad vrijeme, sta bi to moglo da donese ljudima nesto korisno i dobro. Mnoge su civilizacije dozivjele kolaps kad vise nisu bile u stanju da idu naprijed. Nase drustvo je zasnovano na pretpostavci neprekidnog rasta i napretka. Biti na prvoj liniji fronta tog napretka je po meni vrijednije nego uzivati u dubokoj pozadini mase koja uziva u danasnjici. Eto to je izazov koji upucujem sebi svaki put kad osjetim da mi tupi osjecaj a evo ove veceri i vama.
Ovo je vrijeme nekakvih rezolucija koje obicno ljudi daju sebi jer prirodno je da pamtimo dogadjaje po broju godine u kojoj se to desilo. Eto tako i ja sebi pokusavam da zabodem zastavicu na cilj za koji vrijedi zivjeti, pozivam vas da budete dovoljno hrabri i ucinite svako za sebe nesto sto cete biti ponosni kad pogledate unaprijed u 2008 i stvsri koje su izgledale planine 2006 su osvojene i sigurno utociste nase djece.

23.12.2006.

no comment

dosao deda mraz u afriku i vidi djete:
- ho ho ho, sta je djecak pozelio za poklon...?
- deda mraze nisam nista jeo dvije nedelje...
- ho ho ho ko ne jede nema mu poklona

21.12.2006.

Kad blog postane vise od bloga

Danas bih da napisem par rijeci o blogu Bois de Jasmin (engleski jezik). Moja supruga Elena me inace priblizila malo svijetu mirisa koji sam dosta ignorisao. S vremenom uz nju sam pronikao da parfemi su prava umjetnicka djela.

Jedna od stranica koju cesto Elena posjeti je Bois de Jasmin koja obiluje informacijama o parfemima, materijalima, istoriji parfimerskih domova, intervjue iz svijeta parfimerije i generalno sve sto je povezano sa tom strashcu.

Preporucujem vam da pogledate ovaj blog koji je vrlo originalan. Na nasim prostorima je fragrance vrlo slabo zastupljena uskoro se nadam da ce biti osvjezenja i za nase govorno podrucje.

P.S. For English speaking visitors, this post is warm recommendation of blog Bois de Jasmin because of its original and unique content and quality.

20.12.2006.

Kako mi dozivljavamo ljude i stvari

Nekako ima milion stvari koji pozelim napisati u toku dana i nema se vremena onda dodje gluho doba noci i onda vise ne znam sta poslati van koji je to glas i recenica zasluzila da obiljezi ovo vrijeme.

Ipak ima nekoliko stvari o kojima bih da pisem. Kako mi dozivljavamo ljude i stvari... ili predrasude. Nekada imam osjecaj da se cio svijet krece po unaprijed utrvrdjenim pravilima i predrasudama. Da prosto ne moram nista ni reci vec je sve rijeseno i odluceno kao fatuum koji nas prati... i onda ja popizdim!
Ne dam da na osnovu mog znaka zodijaka ili boje ociju, mjesta rodjenja, jesam li ljevak ili desnjak jesam visok ili nizak neko mi unaprijed stavlja i rjeci u usta i kako cu da se ponasam i sta sam i ko sam...

Izgleda da je jednostavnije zivjeti bez razmisljanja i stvarne zelje da se s nekim sporazumijete. Da podjelite misli i zaista saslusate nekoga. Lakse je zivjeti po automatizmu i po unaprijed donesenim odlukama... sjecam se davno sam cuo vic o Sulji i Muju kako je Mujo posao do Sulje da posudi biciklo. Usput razmislja sad ce mi reci puko mi lanac ili mi probusena guma. Mozda ce reci da mu je iskrivila se felga ili zice, mozda guvernala ili da ga je nekome dao... i kad je sreo Sulju rece: jebo se ti i tebe tvoj biciko.

Vic je star ko grcka a opet tako mi se cesto javi ko unutrasnji glas kad mi neko stavlja u usta rjeci koje nisam rekao ili unaprijed pise citav scenario a nema pojma sta ja u stvari hocu ili mislim.

15.12.2006.

Hajmo jos jedan post danas... ovaj put o saobracaju u Beogradu

Prvo ovdje saobracajni propisi skoro da ne vaze... cak ni jednosmjerna ulica ako je kraca od nekoliko kilomentara ... recimo "samo 200 metara" to se moze "proletiti" ako ne gleda policija.

Zeleno svjetlo za pjesake je vise simbolicno, kao i crveno... cucer smo gledali kako od jedne zene zamal da ostane taksena markica na radijatoru autobusa...

Najgore i najbezobraznije se ponasaju taksisti. Prazni dok jure na poziv su najubitacniji cak i medju zgradama na zelenim povrsinama ih mozete vidjeti kako se probijaju. Jednom rjecju djungla.

Najupecatljivije su guzve na mostovima, tranzitima i raskrsnicama. Jucer smo mili u Makedonskoj ulici kod doma omladine presli jedno 50 metara u jednom pa opet nazad u drugom smjeru. Ta Makedonska je gora od tunela. Uska ulica, semafor na kojem stalno stoje automobili, niodkud dashak vjetra, visoke zgrade... da smo se bukvalno poceli iskasljavati kad smo izlazili.

Istrazivanja autobuskih, tramvajskih i trolejbuskih linija je prica za sebe. Sjedemo mi sa Dorchola na autobus i sad do Trga Republike je 3 stanice oko kilomentar i nesto ukupno moze se i prosetati. Od Trga do Terazuija je nekih 500 metara a mi smo se uputili tamo i kontamo hajdemo idemo jos jednu stanicu do terazija. E da ali ta jedna stanica autobuske linije ide preko terazija pa pored skupstine i jos dva bloka dalje (cirka 2km) do crkve Svetog Marka... a kako se vratiti? s druge strane idu neki autobusi boga pitaj gdje a tramvaju na drugu stranu... nego hajmo mi pjeske pa parkom ispred skupstine prema Terazijama...

Eto tako to ide istrazivanje grada. Mnogo je od pomoci PlanPlus mapa Beograda. Sad ako gledate sajt gradskog prevoza on je cirilicom a plan plus search radi latinicom sto i nije bas zgodno nema kopiranja adresa nego prekucavanje.

Srecom da stanujemo na Dorcholu pa odatle negdje nije daleko otici cak ni pjeske sto se tice Starog Grada i Centra a opet nije u sred gradske saobracajne vreve nego pored Dunava izdvojen miran kraj. Sreca da imamo Dunavski kej i Kalemegdan na 5 min hoda od stana.

Neke trivijalne stvari kao "gdje je dom zdravlja?" vec su problem. Trebamo alisu vakcinisati i sad kuda? Usao sam u prvu apoteku i pitao tehnicarku za salterom ona me malo gleda kao vanzemaljca... kako ja zapisujem "Simina 19 kod Francuske desno". Srecom da mi nije problem razgovarati s ljudima i nije me stid nista pitati. Do sad sam imao srece nasli smo manje vise sve sto trazimo. Eto tako prolaze nasi prvi dani u Beogradu. Mislim da je korisno povremeno otici negdje na duze vrijeme postaje mi ovo zarazno nadam se da cu opet za godinu dvije negdje preseliti... to dodje ko defragmentacija diska. Mnogo nepotrebnih stvari odbacis, mnogo beskorisnih navika izgubis i kad se preselite prvo uspostavljate one stvari koje su zaista bitne a onda polako ce poceti dolaziti i te zezancije koje se nametnu kao bitne a u sustinu su savim beskorisne. Kao sto rekoh defragmentacija zivota.

15.12.2006.

Jedan od blogova koje vrijedi procitati

Jedan vrlo originalan blog, prije svega pisan radi sebe a ne da bi se dopao ili ne dopao nekome je Bosanceros U Paklu Globalizacije.

Autora bloga poznajem vec odavno ali kroz blog sam saznao i mnoge stvari koje ljudi prosto nemaju kada da kazu ovako u svakodnevnim razgovorima.

10.12.2006.

Public Enemy

- Izvini znas kako da dodjem do sportskog centra - govcori mi vozac nekog brzlicnog automobila iz mase.
- Idete lIJevo pa onda pravo ulicom do skretanja desno... - namjerno govorim ijekavski i osjecam se mnogo dobro.
-  aaa moze li tuda...
- ne moze pjesacka zona...
- aha...

istrgo sam par bitnih momenata iz razgovora da ne naglasim pogresne stvari hocu reci ovdje odlicno se razumije ijekavski govor a i formulare do sad sve sam popunio latinicom, niko mi nije nista prigovorio za to. Sve u svemu tih par sitnih zadovoljstava da govorim kako sam navikao i pisem kako mi je zgodnije bez podsjecanja kako ono ide "meko" a kako li "tvrdo" slovo... ma gluposti ne opterecujem se srednjim vjekom ni dnevnom politikom... a obicni narod nije opterecen time koliko ja vidim... cak ima je masovno simpaticno to "Bosanac"

07.12.2006.

Brzina

Nekad mi pocinje nedostajati taj lagani tempo Sarajeva, koji me je beskrajno nervirao da budem iskren, u zavrsavanju stvari. Imam osjecaj da se ovdje stvari desavaju bar duplo brze. Moj manager je rekao da je zivio u Frankfurt-u gdje su stvari duplo brze nego u Beogradu, New York je opet duplo brzi od Frankfurt-a Shanghai je opet duplo brzi od New York-a.

Eto tako u brzini se nesto i izgubi a opet nesto i dobije. Ako nista uspio sam da zavrsim masu administrativnih stvari i uspostavim osnovne stvari neophodne za funkcionisanje ovdje, pocev od racuna u banci, Internet konekcije pa na dalje.

Pisem vam jos ovih dana ali polako ne u frci i zurbi ko sada pred meeting. Prije godinu dana sam napisao jedan post Sumanata brzina. Sad i nije tako jer moje djevojcice i supruga me vracaju u zivot, vrijeme provedeno sa njima je potpuno drugacije, mali svijet izvan vreve velikog grada.

01.12.2006.

Smudj Saran a bogami i Kechiga

Danas podjem uz Dubrovacku prema Cara Dusana kad na uglu sa Solunskom (ovo pamtim imena ulica da se lakse orjentisem u blizem komsiluku), vidim klub sportskih ribolovaca "Mika Alas" i ispred gajbe sa ribom bukvalno "Smudj Saran a bogami i Keciga" da doduse bilo je i stuke. Sta je interesantno ono riba-riba ali nije to prosto riba niti je klub ribnica. Tu se prodaje dnevni ulov iz Dunava i Save. Riba nije tovljena nego ulovljena "divlja".

E sad da vam pricam kako je pripremljen saran za rucak. Na kriske se izreze krompir, luk na listice i paprika na komade... poredate u tepsiju sloj krompira pa luk pa papriku (paprike jedno duplo manje od luka) onda ponovite to jos jednom i na vrh opet kropmirice i posolite i malo zalijete vodom. Sarana ocistite od odrezete rep/glavu i posolite stavite samo odozgo na krompir. U rerni pecete i kad voda skoro ispari 2dl bjelog vina zalijete i nastavite da pecete dok ne dobije zlatnu zapecenu boju.

Servirate dakle krompir koji je ko mozak i sarana. Pije se crno vino i prste da pojedete. Eto tako je prosao rucak.

Sutra stizu moje curice, ujutro idem na pijacu kupiti mrkvice, persuna, celera, brokule, kupusa, sira, mesa, ribe, jaja ono sto se kaze da se podmirim za prve dane. Danas sam okrecio sobicu za curice, bas sam ponosan na svoj posao, sve blista, nije uopste bilo neuredno ali nikada nebih mogao tek tako pustiti svoje ljepotice dok ja to ne okrecim. Sklopio krevetice i nesto malo izprebacivao namjestaja sto iz ugla u ugao sto iz sobe u sobu i ostalo je jos gomila stvari da se otpakuje i sredi ali polako... bice dana.

01.12.2006.

Eto, iselio i uselio u istom danu

Jucer mi je dosao drug Edis pomogao da saberem pola zivota u kombi. Predao sam kljuceve zakupcu stana i posao na put od 320km sjeveroistocno od Sarajeva. Predvece smo usli u Beograd pa kroz gradsku vrevu Novog Beograda pa preko Savskog mosta se spustili ispod Kalemegdana na Dorcul gdje je sada pa na neko neodredjeno vrijeme prebivaliste moje porodice i mene.

U ovaj grad me doveo posao. Ideja koja se rodila negdje izmedju Santo Dominga, Sarajeva, Beograda i Portlanda prije tri godine je postala vec znacajan Internet pretrazivac a nas mali tim je postao relativno veliki tim talentovanih mladih ljudi. Najveci broj programera je lociran u Beogradu a sjediste i biznis dio u San Francisco. Do juce na mapi developera je bilo i Sarajevo. Od danas pa do nekih boljih vremena sam uz svoje kolege na ovom projektu koji postaje sve zreliji i ozbiljniji.

Zasto nema tima u Sarajevu? Zasto tim nije napravljen i u Sarajevu? Zasto je Zoka morao da ode iz svog rodnog grada kojeg beskrajno voli na privremeni rad u inostranstvo? Zasto nisu "stranci" htjeli i u Bosni da investiraju i zaposle desetine mladih ljudi?

Ja vam necu dati odgovor na ta pitanja. Pitajte nase politicare koje ste i izabrali.

Veceras je ocito noc pitanja ali evo i par odgovora. Kako mi je ovdje u Beogradu? Moram priznati da je dosta lijepo. Grad jeste veliki i ima svasta ali imam srecu da zivim u dosta dobrom kvartu, blizu mi je office, kolege me znaju i postuju kao jednog od ljudi koji je sve ovo i poceo, motivisao svojim radom da neko ulozi novac i da sansu svima nama da radimo i stvaramo.

Eto tako, iskreno govoreci srce me boli sto na vise mojih prijedloga da se pocne i sa timom u Sarajevu ostalo na razmotricemo to... a prakticno iz uljudnosti prema meni nisu htjeli da kazu Zorane u tu zemlju mi ne zelimo da ulazemo svoj novac jer ne postoji minimum uslova. S druge strane ipak odlucio sam da ostavim sve u Sarajevu, uspraznim stan od licnih stvari i dam ga pod zakup i podjem u bijeli svijet trbuhom za kruhom, u bukvalnom smislu. Imam zelju da od nase firme postane velika kompanija koju zelim aktivno da gradim i odazvao sam se pozivu da jos aktivnije u tome pomognem.

Eto, bez zelje da bilo koga povrijedim, govorim iskreno da sam morao otici iz Bosne i Sarajeva jer ono cime zelim da se bavim nisam mogao ostvariti tu.

Hocu li se ikada vratiti? I to je pitanje na koje ne znam odgovor. Zavisi od mnogo cega a najvise od mene naravno. Pitanja na koja ja moram sam da odgovorim sebi. Moram odvagati sve zrtve licne a i one koje pravim svojoj djeci. Naravno da cu uvijek postupiti onako kako je najbolje za moju djecu.

Dali je Beograd destinacija gdje zelim se zadrzati? I ovo je odgovor koji moram sebi dati. Odlazeci iz Sarajeva nisam vidio da idem u mjesto u kojem cu da prozivim svoj zivot i vjerovatno je ovo jedna od stanica a kamo ce me put odvesti je pitanje.

Hoce li se Zoka vratiti u domovinu? Hoce li Zoka otici u Moskvu? Hoce li Zoka otici u Ameriku? Hoce li Zoka otici u neku trecu zemlju? Eto mnogo je pitanja a zivot je putovanje. Putuje se kroz vrijeme i prostor. Sad iskreno govoreci nakon divnih godina provedenih u Sarajevu dosao sam ovdje. U Sarajevu imam roditelje i brata prijatelje i uzivao sam radeci sa studentima, koje sam iskreno volio, na Masinskom Fakultetu, imao sam kolege na Fakultetu koje cijenim u postujem.

Sad mi mnogo toga nedostaje ali nije Beograd tako daleko. Doci ce majka i otac s bratom a i mi njima. Naleticu ja do Edisa i S.O.S na kafu i Edis do mene malo do Trga pa na geleriju. Aida cesto poslom je u Beogradu. Perica isto. Alen je u Becu odavno ali Alen i ja smo skupa uvijek ma gdje bili. Tesko mi je sad nabrajati sve ljude koji su moje Sarajevo i Bosna. Ostao sam Travnickom duzan kahvu a i film nisam jos uzeo, sramota znam, gledao jesam mozda medju prvima a opet nije ni to lose eto ostao mi je jos jedan razlog vise da dodjem.

Eto, tako se nekad morao napraviti izbor i donijeti odluka. Neko bi rekao rizicno je, jeste, ali eto krenuli smo. Nadam se da ce mojoj porodici biti dobro ovdje i zvijezda vodilja su mi moje djevojcice.



Idem tamo gdje ce njima biti najbolje a ja biti u stanju da im pruzim sve sto je potrebno. Naravno ovo sve nebi bilo moguce da nije moje drage i beskrajno voljene supruge koja podize poridicu i nadomjesta sve sto ja propustim u svojoj trci i lutanjima. Elena je divan zivotni saputnik i zakoracili smo zajedno ovaj korak. Eto tako mnogo je pitanja otvoreno nocas a i mnogi odgovori dati. Sta ce zivot donijeti nikada se ne zna.

zoka
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
481004

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.