zoka

Podijelimo životne radosti

17.01.2007.

Sigurnost mase

Prosli put sam pisao o zakonu konteksta, to je dakle nesto sto se prihvati nesvjesno u drustvu kao dopusteno. To je moc koja prestrasi ljude i niko poslije sumraka ne izlazi na ulicu nego svi sjede iza zakljucanih vrata, strancu se ne treba obracati jer to je samo put u provaliju. Svi se boje svakoga i svako je svakome neprijatelj.

U malim "selima" gdje se skoro svi znaju, dakle nekih tridesetak-cetrdeset kuca, ne vise do nekih 150 ljudi svi se znaju imenom. Postoji snazna drustvena veza i spleten odnos socijalnih veza izmedju porodica, pa samih ljudi unutar porodica... zna se ko dobro pjeva, ko je majstor za otkovati kosu, ko plete ljepse od ostalih... pa do toga ko je bolestan. I svakome ta informacija nesto znaci.

Kada se prekoraci taj magicni broj od nekih 150 ljudi u zajednici nastaje osjecaj mase. To je vrlo dobro poznat osjecaj nama koji zivimo u urbanim sredinama. Mozda jos i pozdravimo komsije sa istog sprata, ako su komunikativni, eventualno nekoga u liftu ali kad se odmaknemo deset koraka od zgrade pa do posla ili mjesta u koje smo se uputili vise nikoga ne ocekujemo da sretnemo i samo sa jos pedesetak ljudi se vozimo u prevozu ili se guramo automobilom medju semaforima.

Mnogima odgovara da ih niko ne zove, ne opterecuje svojim glupostima, da smirom pogledaju TV, procitaju knjigu ili prosetaju psa i da ne narusava mikro svijet.

Zasto ljudi postaju tako udaljeni kad ta brojka predje nekih 150 ljudi? Odgovor je prilicno prost. Ma koliko nas um bio razvijen kroz hiljade i stotine hiljada godina smo razvijali sposobnosti potrebne da prezivimo. Tako dobro razlikujemo nekih 7 nivoa zvuka, neko moze mnogo vise ali u prosjeku, isto tako broj boja smo sveli na oko 7 neke pojave koje su bitnije imaju vise "kanala" neke manje a recimo za odnose medju ljudima imamo oko 150 kanala. To znaci da prosto ne moze se stvoriti mnogo vise veza koje imaju smisla. Recimo kad su ljudima dali da nabroje osobe ciji nestanak bi ih stvarno pogodio u prosjeku dvanaest osoba bi ljudi pobrojali a onda iscrpe listu.

Sad postavlja se pitanje zasto neki ljudi prakticno onda ne zele da u svoj svijet puste ni tih "150" famoznih osoba s kojima mogu, hoce i zele da komuniciraju? zasto neko ne komunicira ni sa 5. Zasto u urbanim sredinama ljudi svoj socijalni zivot svode na vrlo sakat krug poznanstava?

Svako od nas svojim duhom, mislima idejama i raspolozenjem moze da utjece na nekih 150 ljudi koji ga znaju i postuju kao individuu. Neki i vise neki manje ali hocu reci da treba biti svjestan nekih cinjenica kao recimo da broj ljudi sa kojima mozemo da razvijamo odnose je ipak ogranicen i prebroiv ali isto tako da broj ljudi koje znamo i odnose koje gradimo nebi trebali da imaju veze sa stavom prema drugima.

Zasto ovo govorim? Evo recimo ovaj blogger ima mogucnost dodavanja "prijatelja" i niko od nas neije dobio nekoliko hiljada prijatelja upravo iz tog razloga sto nismo i mogucnosti da fizicki obidjemo mnogo blogova iako ima jako puno kvalitetnih. Tako se uvijak obradujem komentarima od novih ljudi na mome blogu i procitam njihove blogove. Eto tako pokusavam da malo pokrenem diskusiju na temu kako da ljudi svjesni limita izgrade kvalitetniji zivot u urbanoj sredini?

zoka
<< 01/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
509635

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.