zoka

Podijelimo životne radosti

23.03.2010.

Vjecito u pokretu

Ponekad se pitam moja supruga Elena i ja hocemo li se ikada smiriti na jednom mjestu ili cemo nastaviti ovako da putujemo ko cigani chergari, svako proljece je vrijeme za novi pokret.

Divno je bilo ovdje na istocnoj ibali, NYC-NJ su stvarno intenzivni, centar svijeta Manhattan moderna djungla vrtoglavi tempo zivota, uzhasno skupo sve od vode, vazduha, hrane, mjesta u kojem zivis...

Samo malo sjevernije New Hampshire /New England/ je sasvim drugi svijet. Ljudi su mnogo stabilniji, nema te nevjerovatne razlicitosti koja prosto vrishti na sve strane NYC od rasa pa do stilova zivota i profesija.

Ovi mali 'gradici' po New Jersey kao Livingston, Short-hills, Madison... koji su male opstine nadomak NYC a opet izolovane od vreve velikog grada... idealne za porodicne ljude sa 10-star skolama, mjesnosti u kojoj mozes mirne duse ostaviti otvorena vrata i otici u kojem te svako koga sretnes na ulici pozdravi i nasmjesi se... gdje 300 djece ujutro u skolu da bi dovezli pokrene se 100 tona chelika jer ovdje automobil domachice je krupniji od onih 'velikih' Nisan i Toyota SUVs koji su vozili UN i ostale medjunarodne organizacije po Sarajevu u ratu.

NJ ima lijepu obalu i u periodu Juni-oktobar topla Golfska struja preovladava pa se moze kupati... ali je guzva i spasioci previse revnosni u svome poslu da niti se mozes kupati ko covjek, niti surfati i imas osjecaj kao da se nalazis unutar kakvog zatvora ili koncentracionog logora... jedino sto mi se svidjelo je iza 6 navece kad odu i na divljim plazama koje su nedostupne masama... Jedini problem sto do lijepe plaze trebase voziti 2 sata u jednu stranu i to po NJTPK /New Yersey Turnpike/ auto put koji u jednu stranu ovicno ima 4-5 traska a oko Newark kada se sljeva sa masom drugih po 7 do 12 a guzva u saobracaju je nenormalna... ja se divim kako, uzimajuci u obzir ko sve sjeda za volan, to ikako funkcionise... autoputevi i kultura voznje u Americi su nesto nevjerovatno... doduse meni nakon voznje i po malo manje opterecenim cestama kao sto je '78', '80'... federalne rute vec previse za jedan dan. Ako je Manhattan jungle od grada onda je NY Turnpike jungle na tockovima.

Kako post o NY a da se ne spomene Statua slobode... simbol New York koja se namazi u New Jersey state liberty park... Mjesto joj je prilicno nezamjetno, na ostrvcetu pored stare luke i zeljeznicke stanice i jedinomozda obilaskom brodom odaje malo utisak grandioznosti kad se gleda iz ugla iz kojeg se najcesce i snima za razglednice sa NYC u pozadini... Meni se jako svidja stara zeljeznicka stanica i drveni dokovi ispred sa crnim lakmama kao iz nekih blues pjesama...

Kuda dalje? Mislim da je izbor pao na San Diego i to naselje Del Mar na obalama Tihog okeana gdje sunce sija oko 336 od 365 dana godisnje.

Who can say where the road goes,
Where the day flows?
Only time...

Malo odmora nebi bilo na odmet...

22.03.2010.

Grch na licu

Danas se vozimo u takozvanoj '25mph zoni' izmedju kucha 'American dream style' po East Brunswick... pocinje da zeleni proljece se osjeti u vazduhu, sunce je jarko... i tako dok milimo izmedju zhivih ograda i parkiranih SUV automobila vidim gospodju koja brzo hoda. Obucena je sportski od glave do pete, crno, orange bijelo zavezanog repa... mishice joj se odrazavaju na nogama i ostavlja utisak pravo utrenirane osobe. Onda je napravila siroki zaokret na mjestu gdje je bio slobodan parking i vidio sam taj 'Grch na licu' o kojem pisem danas...

Nisam strucnjak za godine ali godina ima mnogo vise nego bi ocekivao iko prije nego se okrene a hod koji je kao odskakivanje na oprugama i grch koji nije popustio cak ni kada se nasmjeshila i pozdravila nas, a u americi bar po susjedstvima kojima se mi krecemo svi se pozdravljamo sa sirokim osmjesima kada nam se susretnu pogledi... i produzila je dalje.

Udivio me taj izljev snage, upornosti i borbe protiv nevidljivog neprijatelja... ponekad me zatekne to... pomisao da vjerovatno dobro zivi, u kuci iz snova, vozi automobil koji moze priustiti samo jedan promil stanovnistva ove planete i skuplja svoj milion na "IRA" (individualni penzioni racun)... mi koji se borimo i stremimo da osiguramo 'sigurnost' pomislili bi 'eh, da mi je dotle doci opustio bi se malo...' taj grch na licu podsjeca da u stvari to gomilanje dobara udruzeno u pcelinjaku vrijednih porodica koje slozno rade u interesu zajednickog boljitka i svakoga pojedinacno... sve to skupa nije otporno ni na godine ni na bolesti i da zdravlje i vrijeme koje imamo je vrlo tesko odbraniti.

"All we have to decide is what to do with the time that is given to us." (Mi svi moramo da donesemo odluku sta da uradimo sa vremenom koje nam je dato) - Mislim da je ovo citat iz Gospodara Prstenova ali ga jako volim. Danas sam dobio odgovor na pitanje kada prestaje grch na licu... nikada. Mozda je tako i bolje, ne znam sta bi da nestane taj motor koji me pokrece naprijed, taj grch unutrasnji koji me gura naprijed jer ipak na kraju krajeva mi smo ono sto radimo.

zoka
<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031
My favorite perfume: Guerlain Homme and other Ароматы I love.
SITES

Best Watches Ever

eXTReMe Tracker

2008

Maj
April
Mart
Februar
Januar

2007

<Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2006

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2005

Decembar
Novembar
Oktobar
Septembar
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar

2004

Decembar
Novembar

KONTAKT
Mail

BROJA POSJETA
504280

Powered by Blogger.ba

Copyright 2004-2006 - Zoka. Sva prava pridrana.