beats by dre cheap

Taksista...

- Zdravo, - Zdravo do Dobrinje 3 - mala pauza pa onda pitam - kako ide? - Ma dobro je, nije lose... meni se cini ja sam tebe nekada vozio... - Moguce i vi meni djelujete poznato. - Ma jesam garant samo ne znam, recimo prve godine i druge godine od kako sam na taksiju mogo sam svakome reci jeli ili nije li sjeo mi ikada u auto i kuda sam ga vozio a sad vjeruj mi sutra da mi udjes u kola ja te nebi prepoznao... - Razumijem ja vas, monogo ljudi prodje kroz vozilo svaki dan.. - To ti je kako se ono kaze profesionalna deformacija ali vjeruj mi prve godine i druge za pola godine, osam mjeseci nebitno sjedi ja ja cu te poznat a sad se sve smuti u glavi vise nista ne pamtim... - Koliko ste dugo na taksiju? - Peta godina, vidi recimo ti me sutra pozdravis i pomislis kakav je to covjek... neki dan se vidjeli i zaboravio me... - U americi je normalno da ljudi promjene profesiju bar tri cetiri puta u zivotu... doduse kod nas sretan ke ko ima posao a kamo li da mjenja... - pokazujem mu skretanje u moju ulicu - evo tamo... - Vidis ja se sjecam da sam tebe nekad ovdje vozio... - Pa i meni se cini djelujete mi poznato - Ma jesam garant ja se sjevam ti zivis u drugom ulazu ovdje dole - Ma tu na prvom mada to je to... - Jes ma znao sam ja da sam tebe nekad vozio cim si mi rekao gdje ides... - Eto vidite niste vi jos za starog gvozdja... -placam voznju - to se covjeku samo cini jer je manje emocionalno vezan za posao sta li... - Ma ja profesionalna deformacija je to profesionalna deformacija covjece mi smo svi deformisani - Nije sve tako lose bas je voznja bila prijatna, hvala vam i sretno. - Ajde sretno jarane... A smijem se zakleti nije me nikada vozio ranije...

zoka
http://zoka.blogger.ba
29/01/2006 22:52