beats by dre cheap

Bolnica

Danas sam bio u posjeti u bolnici... mene uvijek bolnica smori psihicki. Hodnici sivi ili u zelenim plocicama, prozori uski na stubistima, izlizane stepenice, 1000 puta ofarbana vrata, sve se vide slojevi... Kad dodjete do osobe koju posjecujete ako ste prvi u posjeti i uspijete ga vidjeti prije nego on vas primjeti vidjecete uglavnom osutan pogled osobe koja se prilicno dosadjuje a onda kad vas prepozna kao da je brecnete iz nekih dubokih misli i dalekog mjesta. Nakon 2-3 pocetne minute u kojim izmjenjamo pozdrave i pitanja za zrdravlje i spakujemo u natkaslic poklone uz obavezno "ma nisi trebao... ne treba... samo stoji... sto se trosite..." odjednom kao da smo sve vec rekli i pocinje prica o rodbini i poznanicima... Srecom nisam lezao u bolnici cesto, par puta kao mali i jos par puta malo stariji i sve bezazleno i skoro rutinski ali znam kako je cekati posjetu, i kako je kad posjeta ode... a vrijeme se prebija uz pacijnte i tu ljudi jedni drugima pricaju svoje istorije bolesti, pa onda kad se to iscrpi stvari koje smatraju za bitne... i mirovanje i osjecaj besmisla i gledanje na zivot i zdravlje iz neke druge perspektive... i rezolucije kad izadjem zivjecu zdravo... Eto tako me ove posjete brecnu i potsjete koliko je zivot osjetljiv i njezan kao kap rose pod suncem... Za kraj izljubimo se i pozelim brz oporavak a izlazim iz bolnicke zgrade zrak godi udahnem punim plucima ko poslije placha i put pod noge, jos jednom osvrnem se prema prozoru... mahnem i idemo dalje... 3 sata pocinje spica u saobracaju i vracanje u "realni zivot".

zoka
http://zoka.blogger.ba
16/02/2006 00:10