beats by dre cheap

Eto, iselio i uselio u istom danu

Jucer mi je dosao drug Edis pomogao da saberem pola zivota u kombi. Predao sam kljuceve zakupcu stana i posao na put od 320km sjeveroistocno od Sarajeva. Predvece smo usli u Beograd pa kroz gradsku vrevu Novog Beograda pa preko Savskog mosta se spustili ispod Kalemegdana na Dorcul gdje je sada pa na neko neodredjeno vrijeme prebivaliste moje porodice i mene.

U ovaj grad me doveo posao. Ideja koja se rodila negdje izmedju Santo Dominga, Sarajeva, Beograda i Portlanda prije tri godine je postala vec znacajan Internet pretrazivac a nas mali tim je postao relativno veliki tim talentovanih mladih ljudi. Najveci broj programera je lociran u Beogradu a sjediste i biznis dio u San Francisco. Do juce na mapi developera je bilo i Sarajevo. Od danas pa do nekih boljih vremena sam uz svoje kolege na ovom projektu koji postaje sve zreliji i ozbiljniji.

Zasto nema tima u Sarajevu? Zasto tim nije napravljen i u Sarajevu? Zasto je Zoka morao da ode iz svog rodnog grada kojeg beskrajno voli na privremeni rad u inostranstvo? Zasto nisu "stranci" htjeli i u Bosni da investiraju i zaposle desetine mladih ljudi?

Ja vam necu dati odgovor na ta pitanja. Pitajte nase politicare koje ste i izabrali.

Veceras je ocito noc pitanja ali evo i par odgovora. Kako mi je ovdje u Beogradu? Moram priznati da je dosta lijepo. Grad jeste veliki i ima svasta ali imam srecu da zivim u dosta dobrom kvartu, blizu mi je office, kolege me znaju i postuju kao jednog od ljudi koji je sve ovo i poceo, motivisao svojim radom da neko ulozi novac i da sansu svima nama da radimo i stvaramo.

Eto tako, iskreno govoreci srce me boli sto na vise mojih prijedloga da se pocne i sa timom u Sarajevu ostalo na razmotricemo to... a prakticno iz uljudnosti prema meni nisu htjeli da kazu Zorane u tu zemlju mi ne zelimo da ulazemo svoj novac jer ne postoji minimum uslova. S druge strane ipak odlucio sam da ostavim sve u Sarajevu, uspraznim stan od licnih stvari i dam ga pod zakup i podjem u bijeli svijet trbuhom za kruhom, u bukvalnom smislu. Imam zelju da od nase firme postane velika kompanija koju zelim aktivno da gradim i odazvao sam se pozivu da jos aktivnije u tome pomognem.

Eto, bez zelje da bilo koga povrijedim, govorim iskreno da sam morao otici iz Bosne i Sarajeva jer ono cime zelim da se bavim nisam mogao ostvariti tu.

Hocu li se ikada vratiti? I to je pitanje na koje ne znam odgovor. Zavisi od mnogo cega a najvise od mene naravno. Pitanja na koja ja moram sam da odgovorim sebi. Moram odvagati sve zrtve licne a i one koje pravim svojoj djeci. Naravno da cu uvijek postupiti onako kako je najbolje za moju djecu.

Dali je Beograd destinacija gdje zelim se zadrzati? I ovo je odgovor koji moram sebi dati. Odlazeci iz Sarajeva nisam vidio da idem u mjesto u kojem cu da prozivim svoj zivot i vjerovatno je ovo jedna od stanica a kamo ce me put odvesti je pitanje.

Hoce li se Zoka vratiti u domovinu? Hoce li Zoka otici u Moskvu? Hoce li Zoka otici u Ameriku? Hoce li Zoka otici u neku trecu zemlju? Eto mnogo je pitanja a zivot je putovanje. Putuje se kroz vrijeme i prostor. Sad iskreno govoreci nakon divnih godina provedenih u Sarajevu dosao sam ovdje. U Sarajevu imam roditelje i brata prijatelje i uzivao sam radeci sa studentima, koje sam iskreno volio, na Masinskom Fakultetu, imao sam kolege na Fakultetu koje cijenim u postujem.

Sad mi mnogo toga nedostaje ali nije Beograd tako daleko. Doci ce majka i otac s bratom a i mi njima. Naleticu ja do Edisa i S.O.S na kafu i Edis do mene malo do Trga pa na geleriju. Aida cesto poslom je u Beogradu. Perica isto. Alen je u Becu odavno ali Alen i ja smo skupa uvijek ma gdje bili. Tesko mi je sad nabrajati sve ljude koji su moje Sarajevo i Bosna. Ostao sam Travnickom duzan kahvu a i film nisam jos uzeo, sramota znam, gledao jesam mozda medju prvima a opet nije ni to lose eto ostao mi je jos jedan razlog vise da dodjem.

Eto, tako se nekad morao napraviti izbor i donijeti odluka. Neko bi rekao rizicno je, jeste, ali eto krenuli smo. Nadam se da ce mojoj porodici biti dobro ovdje i zvijezda vodilja su mi moje djevojcice.



Idem tamo gdje ce njima biti najbolje a ja biti u stanju da im pruzim sve sto je potrebno. Naravno ovo sve nebi bilo moguce da nije moje drage i beskrajno voljene supruge koja podize poridicu i nadomjesta sve sto ja propustim u svojoj trci i lutanjima. Elena je divan zivotni saputnik i zakoracili smo zajedno ovaj korak. Eto tako mnogo je pitanja otvoreno nocas a i mnogi odgovori dati. Sta ce zivot donijeti nikada se ne zna.

zoka
http://zoka.blogger.ba
01/12/2006 00:50